U povodu 10. obljetnice smrti o. Vjenceslava Miheteca 12. veljače u Svetištu Majke Božje Remetske predstavljena je knjiga koja donosi dio njegove pisane ostavštine nazvana „Zajedno u molitvi“.

Dragocjenu ostavštinu o. Vjenceslava u rukopisima i audio-zapisima na oko 2 000 stranica digitalizirali su članovi Karmelskog svjetovnog reda. Iz tog vrela već su proizišle dvije knjige misli, propovijedi i kratkih nagovora u nakladi Karmelskih izdanja. Kao zaključak posthumne trilogije predstavljamo knjigu “Zajedno u molitvi”, u kojoj odjekuju misli i srce o. Vjenceslava o njemu najdražoj temi – molitvi, rekao je na predstavljanu jedan od urednika knjige o. Dario Tokić.

Foto HKM: o. Dario Tokić

Prvi dio knjige govori o misaonoj molitvi, kako ispravno shvatit mistiku te zašto su za molitvu važni poniznost i šutnja. Drugi dio donosi razmišljanja o. Vjenceslava vezana uz ciklus liturgijske godine. Treći dio posvećen je svjedočanstvima ljudi koji su ga poznavali i u kojima je ostavio duboki trag, ne samo svojim nadahnutim riječima, već i načinom na koji je pristupao ljudima – s dubokim poštovanjem, ljubavlju i razumijevanja.

O. Vjenceslav Mihetec (1945. – 2015.) karmelićanin, bio je dugogodišnji remetski župnik i upravitelj Svetišta u čijem ozračju je odrastao i živio gotovo cijeli životni vijek. U karmelskom redu obnašao je mnoge odgovorne dužnosti, a široj javnosti poznat je kao vrstan svećenik i propovjednik, odgojitelj, duhovnik i voditelj duhovnih vježbi. Jedan mali park na Bukovcu u blizini remetskog svetišta dobio je ime „Park Vjenceslava Miheteca“ i ima njegovo spomen obilježje.

Poznate su njegove riječi: “Hrabro naprijed, dobri i dragi ljudi, ne sami, nego uvijek i svuda s Bogom!” O. Slavek uvijek je i svuda išao s Bogom, zato susret s njime nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Jedna od urednica knjige s. Teodora Živković iz Karmelskog svjetovnog reda zapisala je: “Nikada nije sudio, ni osudio, ali iskoristio je svaku priliku da mi pokaže put i nauči me kako živjeti po Božjem. Nedostaje mi njegov blagi prijekor, pun Božje ljubavi, kojim me vodio da bolje razumijem i živim Evanđelje u svakodnevnom životu. I sada čujem: ‘Tak ti je to po Božjem, a ti kako hoćeš.'”

Na koricama knjige otisnute su njegove riječi: ‘Kad se kaže molite jedni za druge hoće se reći: motrite u molitvi jedni druge. Uočite što Bog hoće da učinite jedni za druge… Ne vežite ljude na sebe, nego im budite putokaz do Boga.’ Da je on tako uistinu i živio dokazuju mnoga svjedočanstva vjernika objavljena u knjizi na koje je ostavio duboki i trajni trag.

“Zakaj mi fali o. Slavek?” – svjedočanstva

“Fali njegov odnos prema čovjeku s puno poštovanja, ljubavi i razumijevanja… Znao je u kratko reći kako živjeti i disati po karmelskom.” (karmelićanke iz Mirne Peći u Sloveniji)

“Kad bi se naslonil na ambon i rekel: ‘Ljudi!’, mam bi se zbudili i načulili uši. Odškrinul bi vrata srca čim bi rekel ‘Dobri i dragi ljudi.’ Mi zname da nijesme baš tak dobri, a nijesme svima ni dragi, ali te reči bi nas smekšale jer nam je svima lijepe čuti da sme ono kaj bi šteli biti pa bi onda kak dobri otec povedal Božju reč koja je bila tak živa da je mam našla mesta iza odškrinutih vrata i ušla u srce”, posvjedočila je župljanka Ljiljana Habljak.

“Njegove riječi bile su ispunjene snagom Duha Svetog, koje su se toliko utisnule u srce, svijest i podsvijest, da i danas u nekim trenucima odzvanjaju u mojoj nutrini… Svaki trenutak u njegovoj prisutnosti činio me boljim i bogatijim čovjekom”, zapisao je br. Florijan Celić, OCDS.

“Mogu reći da je pater Mihetec u naše vrijeme bio ono što je dobri otac Ante Antić bio u svoje vrijeme – duhovni otac mnogih bogoslova i svećenika”, posvjedočio je vlč. Damir Ocvirk.

“Fale mi njegove razglednice i kratka javljanja s bilo kojeg kraja svijeta – jer gdje god je bio mislio je na njemu drage osobe”, zapisao je vlč. Daniel Katačić, OCDS.

“Samo Bog zna kolika je moja zahvalnost za blizinu o. Miheteca u tim trenucima u kojima je on ‘spasio’ moje zvanje. Imao je rijetko viđenu vještinu slušanja, odnosno dar pažljivog osluškivanja u kojem se potpuno posvetio sugovorniku… A njegovi odgovori bili su uvijek oštroumni, izravni i pronicavi, negovi savjeti bili su konkretni i korisni, jasni i umirujući”, svjedoči vlč. Ivica Cujzek.

“Kad se odlomi jedna grana rijetko tko od prolaznika to primijeti, ali kad iščupaju hrast onda svi primijete nekakvu prazninu, a naš Slavek je bio poprilično veliki hrast.” (komentar na vijest o njegovoj smrti koji je u knjizi zabilježio jedan od urednika o. Stipe Tomić)

Svi ovi zapisi svjedoče da je o. Vjenceslav Mihetec propovijedao evanđelje svojim životom i svojim odnosom prema ljudima te da u mnogima koji su ga susretali živi zahvalnost za njegov život. A upravo to je i on sam smatrao svojim poslanjem, da netko zbog njega kaže – Bogu hvala!