U povodu 210. obljetnice rođenja đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1815. – 1905.) prisjećamo se njegovoga snažnog doprinosa hrvatskom društvu. Ostavio je dubok trag u brojnim područjima života Hrvata u drugoj polovini 19. stoljeća – od crkvenog i kulturnog do političkog i gospodarskog djelovanja. Njegov utjecaj dosezao je i izvan granica Hrvatske, a jedno od značajnijih područja njegova djelovanja bilo je povezivanje Hrvata u Domovini i iseljeništvu, osobito u Sjedinjenim Američkim Državama.
Sredinom 19. stoljeća zbog društvene i ekonomske krize krenuo je odlazak Hrvata u prekooceanske zemlje, prvenstveno iz Dalmacije, Primorja i Like te iz okolice Karlovca. Iseljenici su ubrzo osjetili da ne mogu u „tuđem svijetu“ i daleko od domovine biti bez moralne, duhovne, vjerske i kulturne potpore. Zato su se obraćali ljudima od javnog, kulturnog, političkog te crkvenog života tražeći potporu.
Prema sačuvanoj arhivskoj građi upravo je biskup Strossmayer među prvima u Hrvatskoj uspostavio vezu između Hrvatske i iseljenika. Njegova vizija očuvanja nacionalnog identiteta u iseljeništvu ostvarivala se kroz djelovanje Katoličke Crkve koja je odigrala ključnu ulogu u organizaciji hrvatskih župa, misija i škola.
Oko 40 sačuvanih pisama
Hrvatski iseljenici u SAD-u su biskupa Strossmayera imenovali počasnim članom svojih dobrotvornih društava i čitaonica, svojim nacionalnim društvima dali su njegovo ime te su mu upućivali zamolbe da im pomogne naći domaće svećenike koji bi stigli iz domovine u službi duhovnih pastira. Slali su zamolbe za blagoslov nacionalnih zastava, slanje knjiga te za preporuku američkim crkvenim uglednicima kako bi mogli okupiti i sačuvati što više Hrvata.
Kako je Strossmayer imao snažan utjecaj na hrvatske iseljenike, svjedoči i oko 40 sačuvanih pisama Hrvata iz SAD-a u Biskupijskom arhivu u Đakovu. Jedno od njih je i pismo koje mu je 1889. godine uputila skupina Hrvata iz Chicaga, zahvaljujući mu za njegov rad i podršku. Na to im je biskup odgovorio dirljivim riječima, ističući važnost ljubavi prema domovini i ustrajnosti u očuvanju nacionalnog identiteta:
„Vrlo mi je drago i velika mi je utjeha, da Vas ni mora ni gore, ni daljina puta ni raznolikost američkih stanovnika, nije otuđila od drage Vaše domovine, od mučeničke naše Hrvatske… da s njom zajednički plačete i s njome zajednički radost dijelite. I pravo je tako, Vaše srce treba, da je amo na Adriji, na svetom onom – i krvlju preobilno natopljenom – tlu praotaca naših… Jest braćo! Ako bi Hrvatska imala propasti radi podlosti domaće svoje djece, spasite ju Vi iz slobodne Amerike…“
Strossmayerova vizija i doprinos razvoju hrvatske zajednice u Americi ostao je trajna vrijednost u povijesti hrvatskog naroda.
Napisane su i knjige…
O ovoj temi govori knjiga Hrvatske škole u iseljeništvu: Škole hrvatskoga jezika i kulture u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi autorice Renate Burai koja donosi iscrpan prikaz djelovanja škola hrvatskog jezika i kulture u SAD-u i Kanadi s naglaskom na ulogu Katoličke Crkve odnosno hrvatskih župa i misija.
„Već 1894. godine, na Strossmayerovu molbu, u Pittsburgh dolazi hrvatski svećenik Dobroslav Božić. Crkva, župni i kulturni centri postali su središta duhovnog, kulturnog i društvenog života, a hrvatske katoličke misije bile su presudne u očuvanju identiteta, povezivanju zajednice te organizaciji obrazovnih, kulturnih i sportskih aktivnosti“, rekao je dominikanac o. Zvonko Džankić na predstavljanju knjige, 18. rujna 2024. u NSK u Zagrebu.