Budi dio naše mreže

Gdje je moja zahvalnost Tebi koji si utemeljio Crkvu? Zahvalnost tolikim vjernima koji su gradili Crkvu i nosili ju na svojim ramenima? Kad bismo znali biti zahvalni Bogu i jedni drugima, prispodoba o pohlepnim vinogradarima ne bi bila ispričana.

/ mbl

Gospodine, Crkva je tvoj vinograd.

Ti si se najviše trudio oko nje. Umro si kako bi ona nastala.

Ti si onaj gospodar koji je sam zasadio vinograd.

Sve je učinio sam. Kopao. Orao. Sadio. Podnosio žegu, hladnoću i napore.

Kad je sve bilo gotovo, trebalo je samo voditi brigu o vinogradu i kada rodi urod, predati ga gospodaru. Dio uroda, ako ne i većinu, ti bi sigurno dao svojim radnicima.

Ali, radnici, previše gramzivi i premalo zahvalni, žele prisvojiti ono oko čega se nisu trudili i za što nisu radili.

Kažu sebi:

„To je naše pravo, vinograd je naš, mi smo u njega uložili tolike napore.“

I šalješ mi sluge. Oni me trebaju podsjetiti na zahvalnost.

Netko je prije radnika sve to pripremio…  a oni ubiju sluge. Ubiju i one poslije njih.

Na kraju im šalješ svog Sina misleći: On će ih podsjetiti na Mene. Probudit će u njima osjećaj zahvalnosti: gospodar nam je dao kruh u ruke, dao nam je posao, dao nam da živimo od napora i truda njegovog rada i muke. Tako djeluje zahvalnost.

Međutim, događa se obrnuto. Ima smisla. Jer gramzivost djeluje obrnuto. Radnici kažu: Briga nas za gospodara i njegovog sina, dapače, ako ga ubijemo nitko neće više polagati pravo na vinograd. Bit će naš! Uzet ćemo ga sebi!

U brutalnom i nemilosrdnom postupku radnika odzvanja svačija sebičnost. I moja.

„Idem se što prije riješiti starih roditelja kako bih se domogao stana koji imaju. Idem što prije smanjiti radnicima plaće kako bih se domogao novaca koje im trebam pravedno isplatiti. Idem što prije uskratiti djeci sve što im trebam pružiti kako bih imao za sebe i svoje zadovoljstvo.“

A gdje je moja zahvalnost Tebi koji si umro da bi utemeljio Crkvu? Zahvalnost tolikim vjernima koji su gradili Crkvu i nosili ju na svojim ramenima?

Kad bismo znali biti zahvalni Bogu i jedni drugima, prispodoba o pohlepnim vinogradarima ne bi bila ispričana.

Ali, ti si je ispričao.

Znaš koliko znamo biti lakomi za onim što nije naše. Za onim što je netko drugi gradio i izgradio. Za onim za što je netko umro da bi to nastalo. Kao što si ti umro kako bi nastao novi vinograd. Crkva.

Izvor: Mreže riječi

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja