Sveti Petar Claver (1581. – 1654.)

Poznat kao Rob robova, sveti Petar Claver posvetio je svoj život služenju porobljenim Afrikancima koji su dovedeni u Cartagenu u Kolumbiji. Kao isusovački svećenik susreo je brodove s robljem koji su dolazili u luku, često se ukrcavajući na njih kako bi osigurao hranu, vodu i medicinsku skrb onima koji su trebali izdržati užasna putovanja.

Sveti Petar Claver krstio je preko 300 tisuća porobljenih pojedinaca i ponudio im duhovnu i tjelesnu utjehu. Njegovi postupci nisu bili odobravani, ali unatoč kritikama i osobnom riziku, ustrajao je, utjelovljujući nauk Crkve da svaka osoba posjeduje urođeno dostojanstvo. Poznata je njegova rečenica: „Moramo im se obratiti rukama prije negoli pokušamo s njima razgovarati ustima.“ Kanoniziran 1888., sveti Petar Claver ostaje snažan simbol predanosti Crkve pravdi i milosrđu.

Sveta Jozefina Margareta Bakhita (oko 1869. – 1947.)

Rođena u Sudanu, sveta Jozefina Margareta je kao dijete pretrpjela užase ropstva, silom oduzeta od svoje obitelji i prodana više puta. Nakon konačnog oslobođenja, prihvatila je katoličku vjeru i pridružila se Družbi kćeri Milosrđa sv. Magdalene od Canosse. Dobra djela čovjeka koji je otkupio njezinu slobodu ostala su nepoznata sve dok kasnije nisu otkriveni svetičini spisi.

Život svete Bakhite je svjedočanstvo nade i oprosta. Njezini spisi i učenja nastavljaju nadahnjivati ​​borbu Crkve protiv modernog ropstva i trgovine ljudima. Proglašena svetom 2000., slavi se kao zaštitnica žrtava ropstva i trgovanja ljudima.

Sveti Ivan de Matha (1154. – 1213.)

Francuski svećenik, sv. Ivan de Matha, utemeljio je Red Presvetog Trojstva za otkupljivanje zarobljenika (trinitarci) kao odgovor na rašireno porobljavanje kršćana tijekom križarskih ratova. Njegov je red otkupio tisuće zarobljenika, često uz veliku osobnu cijenu.

Ivanovo poslanje primjer je vjere Crkve u svetost života i dužnost spašavanja onih koji su u ropstvu. Rad njegovog reda nastavlja se i danas kroz dobrotvorne napore potpore marginaliziranih i potlačenih.

Blažena Henrieta DeLille (1812. – 1862.)

Kao slobodna crnkinja u New Orleansu, Henrieta DeLille osnovala je Družbu sestara Svete obitelji radi služenja marginaliziranim crnačkim zajednicama, uključujući porobljene pojedince. Unatoč sustavnom rasizmu i predrasudama, život je posvetila obrazovanju, zdravstvu i duhovnoj skrbi za one kojima su uskraćena osnovna ljudska prava.

Kao razlog za njezino uzdizanje na čast oltara navodi se hrabro zalaganje za ljudsko dostojanstvo. Proglašena je blaženom 2010., a Henrietina ostavština nastavlja nadahnjivati ​​napore prema rasnoj pravdi i pomirenju.

Službenica Božja Julia Greeley (oko 1833. – 1918.)

Rođena u ropstvu u Missouriju, Julia Greeley se oslobodila nakon građanskog rata i kasnije se obratila na katoličanstvo. Unatoč vlastitom siromaštvu, Julia je postala poznata kao Denverski anđeo milosrđa, dijeleći pomoć siromašnima, uključujući bivše robove i njihove potomke.

Julijina nesebičnost odražavala je poziv Crkve da služi najmanjima među nama. Njezin razlog za proglašenje svetom ističe njezino izvanredno svjedočanstvo ljubavi i milosrđa.

Sveti Vinko Paulski (1581. – 1660.)

Poznat po svojoj dubokoj brizi za siromašne, sveti Vinko Paulski neumorno je radio na otkupu porobljenih kršćana koje su zarobili gusari u sjevernoj Africi. Omogućio je njihovo spašavanje i često sam pregovarao o njihovom oslobađanju.

Ostavština svetog Vinka uključuje osnivanje Vincencijanaca i Kćeri milosrđa, redova posvećenih služenju marginaliziranim osobama. Njegov nas život podsjeća na trajno poslanje Crkve da se bori protiv nepravde i skrbi za potlačene.

Bartolomé de las Casas (1484. – 1566.)

Iako nije kanoniziran, doprinos biskupa Bartoloméa de las Casasa borbi protiv ropstva je dubok. Dominikanski fratar i misionar, isprva je sudjelovao u iskorištavanju domorodačkih naroda u Americi, ali je doživio radikalno obraćenje.

De las Casas postao je žestoki zagovornik prava domorodačkog stanovništva, osuđujući porobljavanje i zlostavljanje domorodačkih naroda. Njegovi spisi, uključujući Kratki izvještaj o uništenju Indije, utjecali su na katoličko učenje i nadahnuli papine osude ropstva.

Katoličko učenje o ropstvu

Katolička Crkva već dugo osuđuje ropstvo, iako ga njezini članovi ne prakticiraju uvijek dosljedno. Papinski dokumenti kao što su Sicut Dudum (1435.) pape Eugena IV. i In Supremo Apostolatus (1839.) pape Grgura XVI. nedvosmisleno su osudili ropstvo i trgovanje robljem. Ova učenja ističu crkveno shvaćanje ljudskog dostojanstva koje je ukorijenjeno u stvorenju.

U Fratelli Tutti (2020.) papa Franjo je utvrdio protivljenje Crkve suvremenim oblicima ropstva, pozivajući na globalnu solidarnost da bi se zaustavila trgovina ljudima i iskorištavanje. „Trgovanje ljudima je zločin protiv čovječnosti“, napisao je Papa, pozivajući katolike da budu svjedoci pravde i milosrđa.

Iako je ropstvo ukinuto u većini zemalja, moderno ropstvo i dalje postoji u oblicima poput trgovine ljudima, prisilnog rada i dužničkog ropstva. Crkva se nastavlja boriti protiv ovih nepravdi kroz organizacije poput Caritasa Internationalis i mreže Talitha Kum, koje rade na spašavanju žrtava i podizanju svijesti.

Životi svetaca koji su se suprotstavljali ropstvu podsjećaju nas na snagu vjere i djelovanja. Njihove priče izazivaju nas da se suočimo s nepravdama u našem vremenu i da budemo glasovi onih koji nemaju glasa. Učeći o njihovom svjedočanstvu, nadahnuti smo da podupiremo dostojanstvo svih ljudi i radimo prema svijetu u kojem nitko nije porobljen.

Časteći ove svece i sluge Božje, slijedimo njihov primjer, živeći Evanđelje riječju i djelom u obrani dostojanstva svakoga čovjeka. Kako bi rekla sveta Bakhita: „Budite dobri, ljubite Gospodina, molite za one koji ga ne poznaju. Kakva je velika milost poznavati Boga!“

Izvor: Catholic Exchange