Časna sestra Samuela Vilenica pripada Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog i već je sedam godina misionarka u Argentini. Od rodnog Siska, obitelji i prijatelja udaljena tisućama kilometara, s. Samuela svjedoči svojim životom koliko je jak Božji poziv. Za svoje će siromahe učiniti sve, a ako ne može baš ništa, iako slomljena, pružit će im utjehu i osjećaj da su voljeni i nekome važni.
Sestra Samuela nedavno je posjetila Hrvatsku. Nije to vrijeme odmarala; boravak u domovini iskoristila je kako bi vjernicima u brojnim župama diljem zemlje približila misijsko djelovanje, opisala kako je biti misionar, ukazala što svatko može učiniti za njih i pozvala sve da budu misionari u svom okruženju.
Kako kaže naša sveta Majka Terezija, to je bio poziv u pozivu!
Pitali smo je „zašto baš Argentina?“ pa priznaje da u početku ni sama nije znala odgovor:
Foto: Misije HR
„Argentina je prekrasna zemlja, prirodne ljepote i kulture, ali isto tako zemlja velikog siromaštva i velikog kontrasta između bogatih i siromašnih. Ali to nije bio odgovor, nisam došla niti zbog prirodnih ljepota, niti zbog nekog drugog razloga nego, kako kaže naša sveta Majka Terezija, to je bio poziv u pozivu. Bog me pozvao da ostavim sve: obitelj, domovinu, prijatelje i da pođem u nepoznato kako bih mogla služiti među onima najpotrebitijima. I to me učinilo veoma sretnom“.
Nekad nije lako zagrliti čovjeka koji je neugodnog izgleda ili mirisa. A onda se sjetim: „Siromaha ne zaboravi, u njemu je Krist!“
Na pitanje je li ponekad teško, s. Samuela iskreno odgovara: „Ne samo ponekad. Puno puta je teško, pogotovo zato što ja dolazim iz naše kulture i iz našeg poimanja stvari. Siromasi s kojima se susrećem žive u vrlo teškim situacijama. Nekad nije lako zagrliti čovjeka koji je neugodnog izgleda ili mirisa. A onda se sjetim kako nam naš sveti Vinko govori „Siromaha ne zaboravi, u njemu je Krist“. Zato kada nadiđem tu ljudsku suzdržanost i kada mogu pružiti ruku, osjetim da sam dala sve i dobijem puno, puno više“.
Foto: Misije HR
Ostanem često puta slomljena srca kad vidim da situacija nadilazi mogućnosti.
Nije se mnogo promijenilo od vremena kada je naš najpoznatiji misionar, sluga Božji otac Ante Gabrić, kročio Indijom pronoseći Radosnu vijest. Njegove riječi: „Sredstva neznatna, sile nedostaju, a čekaju milijuni“ i danas su aktualne i ocrtavaju svakodnevicu i naše sestre Samuele. Često se, kaže ona, nalazi u situaciji kad bi željela pomoći a ne može: „Ostanem često puta slomljena srca kad vidim da situacija nadilazi mogućnosti. Teško je gledati te neljudske uvjete u kojima ljudi žive. Ali ono što me potiče i što me motivira jest da to malo što damo ljudima je dovoljno da se oni osjete voljenima“.
I tada shvatim da je to plod molitve svih onih koji nas prate na taj način.
Foto: Misije HR
Osim na financijsku pomoć, svi smo pozvani moliti za naše misionare a oni redom svjedoče kako ih upravo ta molitva održava jakima u teškim situacijama. Iznimka nije ni s. Samuela: „U trenucima kada se nađemo pred zidom i ne znamo kako dalje, odjednom se na tom zidu pojave neka vrata ili prozor koji prije nismo vidjeli. I tada shvatim da je to plod molitve svih onih koji nas prate na taj način. I hvala vam za to. Svako od nas je siromah; netko vapi za ljubavlju, netko za novcem, netko za zdravljem. Želim vam od srca da se osjetite ljubljenima, da se osjetite voljenima i da tu ljubav onda možete širiti i biti misionari među drugima“.