S približavanjem Hoda za život donosimo i priču o američkim redovnicama koje, uz zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti, svoju karizmu pronašli su u zaštiti nerođenih i njihovih obitelji. Nedavno su tri redovnice sudjelovale na drugoj Konferenciji za život koju je u Zagrebu organizirala Udruga Hrvatska za Život.
Za HKM je pristala razgovarati s. Virginia Joy, iz redovničke zajednice Sestara života (Sisters of life) iz New Yorka. “Mi dajemo i četvrti zavjet – da ćemo štititi i unaprijediti svetost ljudskoga života. Naša je karizma zapravo karizma života. Želimo reći cijelome svijetu i svakome pojedincu da su dobri, posebni i voljeni. Glavni izvor našega rada jest molitva. Radimo s najranjivijima i najnezaštićenijima – djecom u majčinoj utrobi. Radimo također i s trudnicama koje su suočene s pobačajem ili o njemu razmišljaju. Zaključili smo da žene biraju pobačaj zbog srama ili straha da ih ljudi neće poduprijeti, ili iz straha da neće biti u stanju brinuti se o djetetu i osigurati mu obrazovanje i dobar život. Svi znamo, kada nešto odlučujemo u strahu, da nismo potpuno slobodni.”
Kada pristupimo ženama i ponudimo im opciju kojom bi mogli ukloniti strah i ponuditi rješenja za brigu o djetetu poput školovanja, financija i stanovanja i tada ih pitamo što najviše žele, odgovor je gotovo uvijek isti: žele dati život svome djetetu.
Naša briga za nerođene i njihove obitelji je svestrana
Trudnice pozivaju da stanuju s njima, isto kao i žene koje pate od traume pobačaja. S. Virginia dodaje da je zajednica i muškaraca i žena koji pate od posljedica pobačaja jako velika. “Tu misiju nazivamo ‘Nada i iscjeljenje’. Bilo da se pobačaj dogodio nedavno ili prije puno godina, imamo privilegiju hodati zajedno s tim ljudima koji posljedice toga nose čitav život i ponuditi im pomoć i milost Kristovu koja je jedini spas.”
Ova radosna redovnica naglašava da ih žene pronalaze na najrazličitije načine: preko interneta, preko preporuke, preko svećenika ili brošura. “Mi dijelimo svoje brošure u klinikama. Kada žena uđe u kliniku, prima brošuru i mi im, ponekad i u posljednjem trenutku, nudimo pomoć da pođu s nama. Ponekad ih svećenik na ispovijedi uputi na nas ili nas nađu na internetu. Nalaze nas stvarno na različite načine.”
“Velika većina od 112 sestara nalazi se u New Yorku, ali ima nas i u Connecticutu, Washingtonu, Philadelphiji, Denveru i Torontu u Kanadi. Naravno, surađujemo i s drugim pro-life pokretima, jer jedini način za ovo poslanje je uz pomoć drugih. Imamo i grupu muškaraca i žena koji nam pomažu. Radimo s raznim organizacijama i međusobno se podupiremo.”
Pogled na Hrvatsku
Kako je rekla s. Virginia, na spomenutoj konferenciji željeli su saznati više o hrvatskom pogledu na ovu kulturu smrti i na bitku u kojoj se nalazimo, a to je bitka za život. “Želimo čuti i koliki je utjecaj Kine na cijelu situaciju. Zanima nas i povijest Hrvatske i njena povezanost s komunizmom i pobačajem. Učimo kulturu i obilježja naroda. Inspirirani smo vjerom Hrvata s kojima smo do sada imali priliku susretati se na misama i na ulicama. Ljudi su druželjubivi i susretljivi. Ivan Pavao II. je rekao da je srce tragedije modernog čovjeka gubitak osjećaja za Boga jer, bez Stvoritelja, stvorenje nema smisla. To smo izgubili. Pozivamo sve Hrvate da prodube svoju vlastitu vjeru i to će podići svijest o kulturi života.”