Krst Ivanov

Prema izvještaju evanđelista Mateja (Mt 3, 13-17), Isus je došao iz Galileje na rijeku Jordan da ga Ivan krsti; ljudi su doista hrlili iz cijele Palestine da čuju propovijedanje ovog velikog proroka i navještaj dolaska Kraljevstva Božjeg te da prime krštenje, da se podvrgnu tom znaku pokore koji poziva na obraćenje od grijeha.

Iako se nazivalo „krštenje“, Ivanovo krštenje nije imalo sakramentalnu vrijednost obreda koji danas slavimo; kao što dobro znate, Isus je zapravo svojom smrću i uskrsnućem ustanovio sakramente i omogućio rođenje Crkve.

Ono što je Ivan vršio bio je pokornički čin, gesta poniznosti prema Bogu koja je pozivala na novi početak.

Uranjanjem u vodu, pokornici su prepoznavali da su sagriješili, molili su Boga za pročišćenje od svojih grijeha, a od njih se tražilo da promijene svoje loše ponašanje, simbolički umirući u vodi i uzdižući se iz nje u novi život.

Isusovo krštenje

Iz tog razloga, kada je Ivan Krstitelj vidio da je Isus došao da bude kršten i da stoji u redu s grešnicima, bio je zadivljen.

Prepoznavši ga kao Mesiju, Sveca Božjega, Onoga koji je bez grijeha, Ivan je izrazio svoje zaprepaštenje: on, Krstitelj, i sam bi volio da ga Isus krsti. Ali Isus ga je poticao da se ne opire, nego da pristane učiniti ovaj čin, da učini ono što dolikuje „kako bi se ispunila sva pravednost“.

Mjesto Isusova krštenja / Foto: Wikipedia

Tim riječima Isus je pokazao da je došao na svijet izvršiti volju Onoga koji ga je poslao, izvršiti sve što Otac od njega traži. On je prihvatio postati čovjekom kako bi bio poslušan Ocu.

Taj čin otkriva, prije svega, tko je Isus: On je Sin Božji, pravi Bog kao Otac; On je Onaj koji se ponizio kako bi postao jedan od nas, Onaj koji je postao čovjekom i koji je prihvatio poniziti se do smrti na križu (usp. Fil 2,7).

Isusovo krštenje / Foto: Magnifikat.hr

Isusovo krštenje, kojega se danas spominjemo, uklapa se u Isusovu logiku poniznosti i solidarnosti: to je djelovanje Onoga koji se u svemu želio učiniti jednim od nas i koji se uistinu pridružio nizu grešnika.

On, koji nije poznavao grijeha, dopustio si je da bude tretiran kao grešnik (usp. 2 Kor 5, 21), da preuzme na svoja pleća teret grijeha cijelog čovječanstva, uključujući i naše grijehe.

On je „sluga Gospodnji“ o kojem prorok Izaija govori (usp. 42,1). Njegova je poniznost prožeta željom da uspostavi puno zajedništvo s čovječanstvom, željom da ostvari istinsku solidarnost s čovjekom i njegovim stanjem.

Isusov čin anticipira križ, njegovo prihvaćanje smrti za čovjekove grijehe. Ovaj čin poniženja, kojim se Isus htio potpuno uskladiti s Očevim planom ljubavi i suobličiti se s nama, izražava puni sklad volje i nakana koji postoji između Osoba Presvetog Trojstva.

U ovom činu ljubavi, Duh Božji se objavio i spustio na Isusa kao golub, i u tom trenutku je ljubav koja Isusa sjedinjuje s Ocem posvjedočena glasom s neba svima koji su bili prisutni na krštenju.

Krstionica / Foto: Pixabay

Sakrament krsta

Dragi roditelji, krštenje koje danas tražite za svoju djecu uvodi ih u ovu razmjenu uzajamne ljubavi koja je vječna u Bogu između Oca, Sina i Duha Svetoga; kroz ovaj čin koji ću izvršiti u krštenju, Božja ljubav se izlijeva na njih, obasipajući ih svojim darovima.

Vaša su djeca, očišćena vodom, krštena u sam život Isusa koji je umro na križu da nas oslobodi od grijeha i u uskrsnućoj, pobijeđenoj smrti.

Primanjem krštenja ova djeca dobivaju na dar neizbrisiv duhovni pečat, lik koji u njihovoj nutrini zauvijek označava njihovu pripadnost Gospodinu i čini ih živim članovima njegova mističnog tijela, a to je Crkva.

Kada na krštenju postaju dijelom Božjeg naroda, počinje njihovo putovanje koje za ovu djecu koje mora biti putovanje svetosti i suobličenja Isusu, stvarnosti koja je smještena u njima poput sjemena divnog stabla čiji rast treba njegovati.

Izvor: vatican.va