Mučenice iz Compiegnea poznate su diljem svijeta zahvaljujući operi Francisa Poulenca „Razgovor karmelićanki“ iz 1956., temeljenoj na istoimenom djelu Georgesa Bernanosa, a papa Franjo ih je 18. prosinca proglasio svetima zbog podnesenog mučeništva iz mržnje prema vjeri.
Papa Franjo odobrio je ekvipolentnu kanonizaciju 16 karmelićanki, hrabrih mučenica za vjeru uslijed Francuske revolucije koje su umrle kao „žrtve paljenice“ za Crkvu, predvođene poglavaricom majkom Terezijom od svetog Augustina.
Ekvivalentna/ ekvipolentna (jednakovrijedna) kanonizacija označava proglašenje blaženika svetim bez prethodnog redovitog postupka kanonizacije. Papa samim Dekretom o proglašenju svetim proširuje čašćenje dotadašnjih blaženika na područje sveopće Crkve.
Sestre karmelićanke bile su osuđene na smrt i pogubljene 1794. godine uslijed progona Crkve zbog „fanatizma i pobune“. Vjerne redovnice nisu se htjele odreći redovničkog načina života, nošenja habita i pobožnosti prema Srcu Isusovu i Marijinu.
Ljubav će uvijek pobijediti. Kad se ljubi, sve se može. (sv. Terezija od sv. Augustina)
Dok su ih kraj mnoštva, koje je u šutnji sve promatralo, vozili u smrt, sestre su na glas pjevale psalam „Miserere“ te himan „Salve Regina“ i „Te Deum“.
Došavši do podnožja giljotine, sestre su zapjevale himan „Veni Sancte Spiritus“! Zatim su pred majkom prioricom obnovile svoje redovničke zavjete.
Kad su se penjale na odar, svaka karmelićanka poljubila je kip Gospe Karmelske koji je u ruci držala njihova predstojnica.
Prije nego je došao njezin red za pogubljenje, m. Terezija od sv. Augustina predala je kip mnoštvu. Gospin kip odmah je postao relikvija koja se čuva i časti do danas u kripti Karmela Jonquières-Compiègnea, prenosi Aleteia.
Francuske mučenice beatificirao je papa Pio X 27. svibnja 1906., a njihov je spomendan uvršten je u liturgijski kalendar na dan njihove smrti, 17. srpnja, dan nakon proslave Gospe Karmelske.