Velika odlika duhovnosti sv. Ivana od Križa je prihvaćanje trpljenje, dragovoljno podnošenje svakodnevnih križeva.

Strpljivim podnošenjem trpljenja iz ljubavi prema Bogu duša se čisti od svih svojih nesavršenosti te postaje sve sličnija Spasitelju koji je trpio za nju. Životne teškoće možemo promatrati kao priliku za duhovni rast te produbljivanje odnosa s Bogom.

Čuvaj se da se odmah ne ražalostiš u protivštinama ovoga života, jer ne znaš što one donose dobra, koje je po Božjem sudu određeno za vječnu slavu izabranika.

Sv. Ivan od Križa / Foto: Župa Ivana Pavla II.

Štoviše, sveti naučitelj bio je uvjeren da najkraći put do Boga, kao i do trajnog mira, sreće i pravog zadovoljstva duše: put križa.

„Ako želiš naći duševni mir i utjehu i istinski služiti Bogu, ne traži zadovoljstva u onome što si ostavio, inače ćeš se naći ondje gdje si bio, ili spriječen kako si i prije bio spriječen, a možda i više.

Nego ostavi sve stvari koje ti preostaju i ograniči se na jednu koja donosi sa sobom svako dobro: to jest izaberi svetu samoću, s kojom je združena molitva i božansko čitanje, i tu ustraj u zaboravu svih stvari.“

Sveti Ivan od Križa daje jedinstveni savjet „kako se uspeti na Božju goru“ u obliku pjesme.

Jednu od mogućih interpretacija možemo sažeti riječima: Ne traži ništa osim Boga i naći ćeš Boga koji je Sve.

„Da dođeš do uživanja svega,

Ne naslađuj se u onom što je ništa;

Da dođeš do posjedovanja svega,

Ne traži da posjeduješ nešto ni u čemu;

Da budeš sve,

Ne traži da budeš nešto ni u čemu;

Da dođeš do znanja svega,

Ne traži da znaš nešto ni o čemu;

Da dođeš do onoga što ne uživaš,

Idi putem gdje ne uživaš;

Da dođeš do nepoznatoga,

Idi putem gdje ne poznaješ;

Da dođeš do onoga što ne posjeduješ,

Idi putem gdje ne posjeduješ;

Da dođeš do onoga što nisi,

Idi putem gdje nisi.“

Izvor: Aleteia, Zdenac.