Što je to plod Duha? Sveti Pavao nudi njihov popis u Poslanici Galaćanima. On piše: „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (5, 22-23a). Devet plodova Duha. Ali što je to uopće „plod Duha“?

Za razliku od karizmi koje Duh daje kome hoće i kad hoće za dobro Crkve, plodovi Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost – rezultat su suradnje između milosti i naše slobode. Ti plodovi uvijek izražavaju kreativnost osobe u kojoj je „vjera ljubavlju djelotvorna“ (Gal 5, 6), ponekad na iznenađujući i radostan način. Ne može svatko u Crkvi biti apostol, prorok, evanđelist, ali svi, bez iznimke, mogu i moraju biti milosrdni, strpljivi, ponizni, mirotvorci i tako dalje.

Među plodovima Duha koje je naveo Apostol, želim istaknuti jedan, podsjećajući na uvodne riječi apostolske pobudnice Evangelii gaudium:

„Radost evanđelja ispunja srca i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i usamljenosti. S Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa“ (br. 1). Ponekad će biti tužnih trenutaka, ali uvijek je tu mir. S Isusom imamo radost i mir.

Značajka radosti koja je plod Duha: ne samo da nije podložna, kao i sve drugo, zubu vremena, već se množi kad se dijeli s drugima

Evanđeoska radost, za razliku od svih drugih radosti, može se obnavljati svaki dan i postati zarazna. „Samo zahvaljujući tom susretu – ili obnovljenom susretu – s Božjom ljubavlju, koja se pretvara u radosno prijateljstvo, bivamo izbavljeni iz svoje skučenosti. […] Ondje se krije izvor i nadahnuće svega našeg evangelizacijskog djelovanja. Jer ako je netko prihvatio tu ljubav koja mu ponovno daje smisao života kako može obuzdati želju da je podijeli s drugima?“ (Evangelii gaudium, 8).

To je dvojaka značajka radosti koja je plod Duha: ne samo da nije podložna, kao i sve drugo, zubu vremena, već se množi kad se dijeli s drugima! Pravu se radost dijeli s drugima i ona „djeluje zarazno“.

Ne može svatko u Crkvi biti apostol, prorok, evanđelist, ali svi, bez iznimke, mogu i moraju biti milosrdni, strpljivi, ponizni, mirotvorci

Sv. Filip Neri – primjer radosne svetosti

Prije pet stoljeća ovdje u Rimu živio je svetac koji se zvao Filip Neri. Ostao je zabilježen u povijesti kao svetac radosti. Siromašnoj i napuštenoj djeci svoga Oratorija ovako je govorio:

„Dječice, budite veseli. Ne želim vidjeti sumnje, žalosti i potištenosti. Meni je dosta da ne griješite“. Govorio je također: “Budite dobri, ako možete!”. Manje je, međutim, poznat izvor iz kojeg je crpio svoju radost. Sveti Filip Neri imao je takvu ljubav prema Bogu da se ponekad činilo da će mu srce pući u grudima. Njegova je radost bila, u punom smislu riječi, plod Duha.

Izraz „evanđelje“ znači radosna vijest. Stoga ga se ne može prenositi tužna i smrknuta lica, nego s radošću onih koji su pronašli skriveno blago i dragocjeni biser. Sjetimo se poticaja koji je sveti Pavao uputio vjernicima Crkve u Filipima, a sada upućuje i nama: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima!“ (Fil 4, 4-5).

Cijelu katehezu pročitajte na IKA-i.