Biblijska zahvalnost

Od početka vremena ljudi su uvijek imali toliko razloga za zahvalnost jer nas Bog obasipa nebrojenim dobročinstvima i svojim blagoslovima.

Psalmist zahvaljuje Bogu u ime izraelskog naroda, zajedno s patrijarsima, prorocima i svim velikim muškarcima i ženama Starog zavjeta za Božja djela stvaranja i povijesti spasenja:

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna. (Ps 139, 14)

U Novom zavjetu nalazimo zapovijed apostola Pavla: „U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“ (1 Sol 5, 18), koja se odnosi na dužnost zahvalnosti za Božje djelo spasenja u Isusu Kristu.

Zahvalnost ljudima za sve dobro što ga učine, a osobito zahvalnost usmjerena prema Bogu za sve Njegove nezaslužene darove, dobra je i pravedna.

Put do zahvalnosti

Poremećen odnos prema vremenu, užurbani način života, odbijanje razmišljanja o smrti i smislu života jedni su od glavnih uzroka nezahvalnosti.

Svakodnevna dobra kao što su hrana, topli dom, svjež zrak, druženje s obitelji i prijateljima su svakodnevni razlozi za zahvalu.

Ako razmišljam o tome da je moj život dar koji trebam i sam darovati drugima te da imam ograničeno vrijeme za ovozemaljski život, neizbježno ću se zapitati: Kako vodim svoj život? Kako koristim vrijeme koje mi je na raspolaganju?

Posvećujem li dovoljno pozornosti ljudima oko sebe?

Vrijeme je ograničeno. Spoznaja da sve što volimo izmiče s horizonta, pomaže nam da sa zahvalnošću cijenimo svoje ograničeno vrijeme. Ljepotu i dobrotu svih stvari prepoznajemo samo kao putnici koji tragaju za nebeskim kraljevstvom.

Misao na vječnost pomaže nam živjeti bez žaljenja i cijeniti svaki trenutak koji dolazi i – prolazi.

Čovjek koji je bio zahvalan na svemu

G.K. Chesterton bio je veliki ljubitelj zahvalnosti, prenosi Aleteia.

Jednom je izjavio da za njega molitva zahvale prije jela nije dovoljna. Prinosio je zahvale Bogu uvijek i za sve: tijekom pisanja, prije opere, za ugodnu popodnevnu šetnju i slične svakodnevne radosti.

G. K. Chesterton / Foto: Facebook

Kada je znao da je bliži kraju svoje priče nego početku, napisao da je u svojoj autobiografiji da je zahvalnost bila „glavna ideja njegova života“. Rekao je:

Molite prije jela. Dobro. Ali ja molim i prije koncerta i opere, čak i prije izvedbe pantomime, čitanja knjige i prije crtanja, slikanja, plivanja, mačevanja, boksanja, šetanja, igranja, plesanja, pa i prije umakanja pera u tintu.

Chesterton objašnjava da nam zahvalnost omogućuje da izbjegnemo nerealne stavove i postignemo pravu veličinu: „Ključno je u životu uzimate li stvari zdravo za gotovo ili sa zahvalnošću.“

Dva stava koja treba izbjegavati u duhovnom životu, kaže on, su ekstremni optimizam i pesimizam.

Optimist je uvjeren da nikada nije pogriješio, da je život u vjeri lak i da mu oproštenje nije potrebno. Također, nema na čemu biti zahvalan jer ne prepoznaje Božje darove te teško može shvatiti koliko je duboka jama iz koje ga Bog želi spasiti.

Pesimist, s druge strane, očajava jer misli da mu nikada neće biti oprošten niti jedan jedini grijeh. Usmjeren je na sebe i vidi samo ono loše u sebi, grijeh zbog kojeg zaslužuje vječnu smrt, a svijet smatra nepopravljivim.

Zašto je zahvalnost ljekovita?

Zahvalnost, kaže Chesterton, nam pomaže da izbjegnemo pogreške pretjeranog optimizma ili pesimizma. Zahvalnost nas postavlja u stvarnost i čuva u istini o sebi.

Chestertonova djela dovela su do obraćenja još jednog knjiženika, C. S. Lewisa, koji je rekao:

Zahvalnost gleda u prošlost, voli sadašnjost te otklanja strah, pohlepu, požudu i ambiciju.

Zahvalna osoba prima Božje darove znajući da ih nije dostojna, zato što je uvjerena da Bog želi da ih primi. Ona vjeruje Bogu koji spašava, prihvaća Njegovo oproštenje te želi služiti Bogu zauvijek. Zahvalna osoba je ona koja će večerati na vječnoj Nebeskoj gozbi, no, tamo nam se ne žuri.

Bog nas je postavio upravo tamo gdje trebamo biti i to nam daje pravi razlog za duboku zahvalnost.

„Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!“ (Ps 118, 1)