Dva najvažnija djela koja možemo učiniti dok smo na zemlji, izravno povezana s našim vječnim spasenjem, su: primanje svete pričesti i slavlje sakramenta pomirenja.

Naše vječno spasenje ovisi o našoj pripravi, raspoloživosti i primanju sakramenata. Zbog toga bismo trebali uložiti konkretne napore ne samo kako bismo im pristupali što češće, nego i sa što boljom pripravljenošću. Što više naučimo o ispovijedi, to ćemo više moći poboljšati naše primanje ovog sakramenta.

Obilje milosti (ili nedostatak istih) koje primamo u ispovijedi ovise i o našoj unutarnjoj raspoloživosti, no ne radi se o trenutačnom dobrom raspoloženju, nego o ispravnom stavu srca, s nakanom skrušenog ispovijedanja grijeha i izručivanja Božjemu milosrđu, piše portal Catholic Exchange.

1. POVJERENJE: Jasan znak djelovanja Duha Svetoga je jasnoća i otvorenost. U okviru slavlja sakramenta pomirenja to znači da jednostavno povjerimo svoje grijehe svećeniku bez potrebe za uljepšavanjem ili prikrivanjem, sa sviješću da na ovaj način povjeravamo svoje grijehe Bogu. Đavla se često može otkriti po suprotnim znakovima: zbunjenost, dvosmislenost i nejasnost. Kao što je Isus rekao, neka naše riječi budu da, da ili ne, ne.

2. PRIZNANJE: Ispovijedi ne trebaju biti duge i opširne. Bit sakramenta sastoji se u jednostavnom priznavanju naših grijeha.

Mnogi zamjenjuju ispovijed s razgovorom, duhovnim vodstvom i duhovnim savjetovanjem. Istina, ponekad savjetovanje i pouka mogu naći svoje mjesto u ispovijedi – ali samo u drugom redu. Stoga nije potrebno dodavati suvišne detalje, posebice one o drugim osobama. Potrebno je ispovijedati vlastite grijehe, a ne tuđe.

3. PRECIZNOST: Još jedna važna odrednica dobre sakramentalne ispovijedi je da treba biti konkretna i precizna, a ne općenita ili apstraktna. Na primjer, osoba koja priznaje: „Ponekad sam loša osoba“ ili: „Nisam sveta koliko bih trebala biti“ – dobrodošli u klub! Svatko na svijetu (osim Isusa i Marije) bi to trebao priznati!

Stoga, budite konkretni, ispovijedajući grešne misli, riječi, postupke i/ili propuste i sve s njima povezane i bitne informacije kao što su namjere i okolnosti.

4. POTPUNOST: Crkva u Zakoniku kanonskog prava (kan. 966) kao i u Katekizmu Katoličke Crkve (br. 1440 – 1470 o ispovijedi) navodi da je za potpunu ispovijed potrebno priznati sve smrtne grijehe — po vrsti i broju. Na primjer, ako netko namjerno propusti nedjeljnu svetu misu, tada treba navesti koliko puta. Svaka ispovijed treba biti potpuna s obzirom na spoznati i ispovjeđeni broj i vrstu smrtnih grijeha kako bi bila valjana!

5. POKAJANJE: Da bi sakramentalna ispovijed bila uistinu djelotvorna, mora postojati istinsko kajanje srca, koliko god je to moguće. Drugim riječima, treba nam biti žao i trebamo biti voljni odreći se svakoga grijeha i izbjegavati grijeh u budućnosti. Ipak, osjećaji nemaju glavno mjesto u pokajanju nego odluka da neću više griješiti.

Sveti Augustin tvrdi kako smo svi mi prosjaci pred Gospodinom. Poput Bartimeja, slijepog prosjaka iz Evanđelja po Marku (usp. 10,46 – 52) trebali bismo ponizno moliti za milost istinske skrušenosti srca kako bismo se mogli valjano ispovijedati.

Sakramentalno odrješenje / St. Thomas More Parish

6. POVJERENJE: Trebamo biti prožeti dubokim povjerenjem i sigurnošću da nas Gospodin istinski voli, da uvijek želi ono što je najbolje za nas i da nam može pomoći da se oslobodimo grijeha. Njegovo milosrđe i ljubav doista su moćniji od svakoga grijeha, a svaku suprotnu i crnu misao trebamo odbaciti!

7. PROMJENA: S kajanjem je usko povezana želja za promjenom nabolje. Trebamo biti spremni i voljni, uz pomoć beskrajnih Božjih milosti, ispraviti svoje loše navike, poduzeti potrebne korake i izbjegavati grešne prigode; određenu osobu, mjesto, stvar ili okolnost koja nas lako može odvesti natrag u zamku smrtnoga grijeha. Prema Isusovim riječima, grijeh je duhovno ropstvo. On je došao kako bi oslobodio sve zarobljenike, kako bismo doista mogli iskusiti slobodu sinova i kćeri Božjih.

8. POKORA: Nakon ispovijedi potrebno je izvršiti pokoru koju nam je zadao svećenik. Ako smo oštetili nečiju imovinu ili njegov dobar glas, onda je potrebno nadoknaditi učinjenu štetu u skladu s pravednošću. Ako nešto ukrademo, onda se trebamo vratiti i platiti za ukradenu stvar. Iako nikada ne možemo „nadoknaditi Bogu“ za sve uvrede koje mu zadajemo grijehom, kroz vršenje pokore možemo učiniti malo djelo dobre volje, ljubavi i naknade.

9. PREOBRAZBA SRCA: Jedan od najučinkovitijih plodova ispovijedi je istinsko obraćenje i okretanje od grijeha prema našem Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu. Prava promjena srca, odricanje od zla i obraćanje od grijeha prema kreposnom životu ovisi o Božjoj milosti i našoj suradnji s tom milošću. Ispovijed je doista susret s Isusom u kojem On kao Božanski Liječnik jedini može istinski ozdraviti naše duše.

U brojnim odlomcima u Evanđelju razmatramo kako Isus liječi i obraća ne samo grešnike, već i velike grešnike! Svetu Mariju Magdalenu Isus je oslobodio od sedam zlih duhova i ne samo da ju je izliječio, već preobrazio u veliku sveticu!

10. POUZDANJE: Jedno od najistaknutijih Isusovih poruka u Dnevniku svete Faustine je poziv svima, a osobito najtežim grešnicima, da imaju bezgranično pouzdanje u Njegovo beskrajno i neiscrpivo milosrđe. Najveći grešnik može postati najveći svetac, pod jednim uvjetom: pouzdanje u milosrđe Presvetog Srca Isusova. Isus je inzistirao da na slici Božjega milosrđa budu napisane riječi „Isuse, uzdam se u Tebe“.

Dok pristupamo slavlju sakramenta pomirenja, poznatom i kao sakrament Božjeg milosrđa, ne pristupajmo s djelomičnim, nego s beskonačnim i bezgraničnim povjerenjem. Obilje milosti koje primamo bit će razmjerno našem pouzdanju u milosrđe Presvetog Srca Isusova.

Neka Marija, Majka Milosrđa, moli za nas!