I naravno, kada pomislite na Guadalupe misli će vam odlutati u daleku državu Meksiko. Sa smiješkom se prisjećam nedavnoga putovanja u Španjolsku s bratom u franjevaštvu kada smo dragim ljudima poslali fotografiju s prometnim znakom na kojem je pisalo: Guadalupe. Nisu se mogli načuditi kako smo uspjeli dobaciti tako daleko – do samoga Meksika! A bili samo zapravo u poznatom svetištu Guadalupe u španjolskoj provinciji Cáceres, dijelu pokrajine Extremadura.

Sljedeće što ću napisati mnogima je nepoznato te smatram korisnim pojasniti. U Meksiku su Asteci štovali boga-zmiju prinoseći mu ljudske žrtve. Simbol ovoga strašnog božanstva bio je polumjesec. Vidjelac Juan Diego, po nalogu biskupa, upitao je Gospu za njezino ime. Ona mu je aztečkim narječjem odgovorila da je njezino ime te quatlasupe, odnosno „Ona koja kamenoj zmiji satire glavu”. Kada je biskupu, rođenom Španjolcu koji nije poznavao jezik urođenika, vidjelac priopćio Marijino ime ono mu je zazvučalo kao Guadalupe, ime poznatoga svetišta iz njegove domovine. Stoga ju je meksički biskup i nazvao Gospa od Guadalupe.

No, vratimo se izvorima da vidimo kako je sve započelo. Kada je u Rimu izbila pošast kuge te pomrlo mnogo naroda, veliki papa Grgur, svetac i crkveni naučitelj, u svečanoj procesiji s narodom nosio je 542. godine ulicama Rima predivni Gospin lik iz bazilike sv. Marije Velike, tražeći njezinu pomoć u nevolji. Na nebu iznad današnjega Vatikana tada se ukazao anđeo i najavio kraj pošasti.

Na nebu iznad današnjega Vatikana tada se ukazao anđeo i najavio kraj pošasti.

Ovaj Gospin lik papa Grgur će kasnije poslati sv. Leanderu, seviljskom nadbiskupu, kao znak zahvalnosti što je na kršćanstvo preveo Hermenegilda, budućega sveca, te kasnije i njegova brata Rekareda, arijanskoga kralja Zapadnih Gota koji će sa svojim plemstvom i arijanskim svećenstvom prijeći u Katoličku Crkvu. Budući da je u to vrijeme Iberijski poluotok bio pod neprestanim maurskim napadima, ovu neizmjernu vrijednost trebalo je sačuvati od muslimana koji su uništavali kršćanske svetinje. Tako je Gospin lik zakopan u jednoj pećini ispod crkvenoga zvona u mjestu Guadalupe, u provinciji Cáceres i sve je s vremenom palo u zaborav.

Godine 1326. pastir imenom Gil Cordero tragao je za izgubljenom kravom u blizini spomenute pećine koja je čuvala skriveno blago. Nakon duge potrage pastir je pronašao kravu koja je nepomično ležala na hrpi kamenja. Kada je započeo guliti njezinu kožu, misleći da je uginula, krava je odjednom oživjela i stala na noge. U tom trenutku ukazala mu se Djevica Marija i rukom pokazala na mjesto gdje je bio zakopan čudotvorni lik koji je Španjolskoj darovao papa Grgur. Kada je priprosti čovjek ljudima ispričao svoju priču, kako to obično i biva, svi su ga ismijali. Međutim, budući da je bio ustrajan, pokazujući ljudima ožiljak od noža na kravi neki su odlučili ipak provjeriti istinitost njegovih riječi. Kopajući na označenom mjestu, pronađena je pećina i zvono ispod kojega je bilo Gospin lik s dokumentom koji je jamčio njegovo podrijetlo, te relikvije sv. Fulgencija i sv. Florentine.

Kopajući na označenom mjestu, pronađena je pećina i zvono ispod kojega je bilo Gospin lik s dokumentom koji je jamčio njegovo podrijetlo, te relikvije sv. Fulgencija i sv. Florentine.

Na tom mjestu odmah je podignuta skromna kapelica s kamenim oltarom, a glas o Gospinu ukazanju i čudesnom otkriću brzo se proširio katoličkim zemljama Europe. Kralj Alfonz XI., vladar Kastilje i Leona, bio je među prvim poznatijim hodočasnicima u ovo svetište. Na mjestu ukazanja kasnije je podignuta crkva i samostan koji je kralj Juan I. povjerio redovnicima sv. Jeronima, a samostan je kasnije stavljen pod kraljevsku zaštitu. U kronici svetišta zabilježeno je da je Kristofor Kolumbo, prije svoga putovanja preko Atlantika, molio pred likom Gospe Guadalupske. Jednom otoku u Novom svijetu dao je ime Guadaloupe, a kada se 1492. vratio s puta ponovno je došao zahvaliti Gospi što mu je posredovala sretan povratak u domovinu.

Izvor: Svjetlo riječi