Ove godine u Hodu sudjeluje ukupno 15 hrvatskih gradova. Od Osijeka i Vinkovaca na istoku, preko  Slavonskog Broda, Siska i Zagreba sve do Rijeke. Hodamo od Varaždina na sjeveru preko našeg Zadra,  Knina, Splita sve do Imotskog i Opuzena.

Ante Bekavac, član organizacijskog tima Hoda za život u Rijeci, naglasio je kako su se na ovogodišnjem Hodu  okupili jer je pravo na život – prvo od svih ljudskih prava.

”Industrija pobačaja koristi ranjivu situaciju u kojoj se nalaze mnoge žene. U najtežim trenutcima njihovog života nudi im se samo jedan izlaz – prekid života njihovog sina ili kćeri, što većina tih žena kasnije požali.

U najtežim trenutcima njihovog života nudi im se samo jedan izlaz – prekid života njihovog sina ili kćeri, što većina tih žena kasnije požali.

Trudnica je već majka! Upravo ovim Hodom za život svima njima izražavamo podršku i ohrabrenje.

Prekid života nikada nije rješenje! Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca. Činjenica je da pobačaj  zaustavlja otkucaje srca .. i zato ne želimo da se u Hrvatskoj ijednom ljudskom biću nasilno zaustavljaju  otkucaji srca.

Kroz Hod za život podsjećamo i sebe i druge koliko je važno zaštititi svaki ljudski život. Osobito onaj  najnezaštićeniji – život djeteta u majčinoj utrobi. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga. Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od  začeća do prirodne smrti.

Dužnost nam je biti glas onih čiji glas, čiji plač i krik ne čujemo, a kada bismo to mogli, sledila bi nam se  krv u žilama. Zato čuvajmo i štitimo život!”, istaknuo je Bekavac.

Dužnost nam je biti glas onih čiji glas, čiji plač i krik ne čujemo, a kada bismo to mogli, sledila bi nam se  krv u žilama.

Ivan Anđelić, koordinator Hoda za život u Rijeci, naglasio je kako ne smijemo šutjeti ako nas pitaju za  nerođenu djecu! U svojoj obitelji, na ulici, na radnome mjestu, u javnosti. Životi nerođenih ovise o tome  koliko ćemo biti glasni, koliko ćemo se zauzeti za njih. Želimo se radovati svakom novom životu i onom  koji je već među nama! Ne diskriminirajući ga, nego poštivajući ga, od začeća do prirodne smrti!”,  istaknuo je Anđelić.

Danas smo u Rijeci mogli čuti potresno, snažno, osobno iskustvo Andreje Anđelić, majke troje djece koja se sa svojim suprugom Ivanom hrabro borila za život njihovog sina Petra Šimuna.

Od milja ga zovu ”stijena”, jer je rođen u 26. tjednu trudnoće radi spašavanja majčinog života koja je u  trudnoći oboljela od bakterijske sepse. Maleni je imao samo 950 g i borio se s nekoliko različitih sepsi.

Bio je podvrgnut transfuzijama, pet operacija abdomena, a liječnici su nekoliko puta odustajali od njegova  života i govorili roditeljima da se oproste s njime.

Njegovi roditelji vjerovali su da je njegov život vrijedan i da će ga upoznati kao odraslu osobu. Iako je  izgledao tako bespomoćno i krhko, u bolovima, roditelji nisu odustajali od njegove prilike za ovozemaljski  život.

”Puno toga ga je boljelo i nas zajedno s njim, htjeli smo s njime dijeliti bol, no nismo mogli, imali smo pola  sata dnevno za provesti s njime, pjevati mu, maziti ga, pričati mu najnježnije riječi i moliti s njime. Tako je  bilo krhko, a opet snažno naše maleno nedonošće.”, posvjedočila je Andreja Anđelić.

Koliko god im je svakodnevica tada bila teška, nikada ne bi odabrali drugu mogućnost! Borba za život Petra  Šimuna bila je jedina opcija!

Unatoč teškim prognozama tada, neizvjesnosti za život malenog dječaka i boli koju su svi proživljavali,  roditelji svjedoče da je vrijedno i važno cijeniti, voljeti život i nikada ne odustajati od njega!

Ljubav je ono što pokreće svijet i zato otvorimo svoje srce za svaki novi život! Ne treba se bojati novog  života! Prihvatimo ga s velikom ljubavlju i odgovornošću.“, zaključili su organizatori na današnjem Hodu za  život u Rijeci.