Poznata je činjenica da u Hrvatskoj, pogotovo u većim gradovima, mladi u velikom postotku nakon krizme prestaju ići u crkvu. Oni su se krizmali, dobili su darove, dosta djevojaka se za taj sakrament i nečedno odjenulo, fotografirali su se, „odradili“ su to. Poslije se nastavila „fešta“ s obitelji i prijateljima. I to je u prinicpu to. A zašto se to događa komentirala je katehistica u programu Janja Tomić. „Svjedoci smo toga da u velikom broju župa mladi imaju sliku da je krizma nešto što moraju odraditi, da nije to toliko bitno i da je Crkva dosadna. U radu s krizmanicima, kad su tek došli, jasno se vidjela ta ravnodušnost, ne zanima ih ništa, barem se na prvu tako čini da ne žele biti uključeni u crkvu. To će napraviti zato što moraju, zato što su poslani od strane roditelja, zato što je u tom vremenskom periodu to nešto što se mora obaviti. Možda kao Crkva nismo bili dovoljno mudri, da pratimo što se to događa s našim mladima. To su najosjetljivije godine.“

Možda kao Crkva nismo bili dovoljno mudri, da pratimo što se to događa s našim mladima.

A tko se sve može uključiti u program i na koji način govorila je Jelena Franić, koordinatorica programa „Živa vatra“.

„Glavni target su nam same župe i župne zajednice. Tu je svakako dovoljno inicijativa nas vjernika, župljana, da povučemo za rukav našeg župnika i kažemo: hej, jesi vidio naš program ‘Živa vatra’. Ali naravno, tu je najveća komunikacija i suradnja sa samim župnicima koji onda gledaju ponudu i uzimaju neki od paketa koji im odgovara.  Imamo tri vrste paketa i svaki odgovara maloj, srednjoj ili velikoj župi. Osim župa imamo i zajednice mladih koji su neka vrsta ‘ispomoći’ nekoj župi, može se raditi s krizmanicima u sklopu brojnih molitvenih zajednica i jednako tako i sami pojedinci mogu ući, odnosno mogu uzeti program ‘Živa vatra’ i na neki način ga integrirati. Tu nam je na srcu svakako skupina vjeroučitelja, oni su produžene ruke Crkve. I u školskom sustavu ne možemo izbjeći tu činjenicu da su materijali, odnosno sadržaj ‘Žive vatre’ svakako i velika pomoć, osvježenje i doprinos i za sam vjeronauk u srednjim školama. Način na koji se može uključiti je preko salezijaninih web stranica zivavatra.salesiana.hr i otvoreni smo za bilo koju vrstu upita i zamolbe za ulazak u program ‘Žive vatre’.”

Tu nam je na srcu svakako skupina vjeroučitelja, oni su produžene ruke Crkve.

Što drugačije donosi “Živa vatra” istaknuo je autor priručnika Marin Periš.

„Ono što je novost da napokon imamo nešto i ono što je novost je ne samo taj sadržaj, nego i pristup gdje mi predlažemo, prema napucima pape Franje, da se župnici ne plaše uključiti laike u katehezu. Kad smo išli u ovaj program, mi smo prvo analizirali što ne valja u našem starom pristupu i našli smo nekih pet točaka: previše idemo na glavu, a malo na srce; ne govorimo jezikom mladih, mi njima na silu želimo nešto u glavu staviti, ne govorimo njihovim jezikom, ne slušamo ih, samo mi monolog imamo što oni moraju znati, što oni moraju naučiti; nedovoljna je uključenost župljana u katehezu, a znamo da župa rađa vjeru i živa župa rađa živu vjeru novih vjernika, mlade se u tom procesu pripreme za krizmu malo uključuje u župu; i župnik je preopterećen, ne može, ne stiže, i sad im kažemo da mogu uzeti samo materijale i neki župnici su uzeli samo sadržaj i bit će im od velike pomoći jer smo dosta radili na njima. Od jedne kateheze mogu se napraviti tri kateheze. Mi taj sadržaj gledam kao na ‘švedski stol’ – uzmi ono što ti paše.“

Emisiju u cijelosti možete pogledati ovdje: