Donosimo nekoliko njezinih misli o poniznosti:

„Onaj tko hoće da uđe u nebo treba

da bude ponizan kao dijete, bezazlen kao dijete, nevin kao dijete, jednostavan kao dijete. Ne, ne ulazi u nebo ni učenost, ni aktivnost sama po sebi. Ni mudrost, ni radinost! Čak ni čudotvorstvo! Sve je to samo po sebi malo, vrlo malo kad se o nebu radi. Treba biti ponizan, jednostavan, nevin. Kao dijete!

A mi smo tako tašti! I tako volimo biti komplicirani! I tako čudesno volimo biti zreli! Pa ipak, Isus je jasno rekao: ponizni, jednostavni, kao djeca.“

30. siječnja 1954.

„Bog se ne može zadobiti mudrovanjem.

Ni filozofiranjem. Ni analiziranjem. Ni gordim nadutim držanjem. On se daje onima koji su mali, koji ponizno kleče pred njim. Ti ga svojom bezazlenošću upravo sile da uđe u njih. Ti ga svojom jednostavnošću osvajaju. Ti ga svojom djetinjom prostodušnošću privezuju uza se.“

7. rujna 1944.

„Najveće vrednote u duhovnom životu

ne postižu oni koji se ističu svojom umnošću, svojim prirodnim razumskim darovima, bogatstvom svoje osjećajnosti, već oni koji su mali, jednostavni, prostodušni, ponizni kao djeca.“

17. lipnja 1944.

„Želim sve potaknuti na veliku, sve veću ljubav prema Bogu.

Ne u ekstazama, u molitvenim zanosima, već u strpljivom, poniznom, dragovoljnom i radosnom nošenju križa Kristova u svim dnevnim oblicima.

Križ je ključ za sve.

U njemu je sila, snaga, pobjeda! Ljubiti Boga, odjenuvši se potpuno u križ Sina njegova, to je naš cilj… Ta i takva ljubav je najsavršenija pjesma što je čovjek može Bogu dati.“

iz zatvora, 1951.

„Čovjek je najljepši onda kad

izgleda neznatan, najveći onda kada je sebe pobijedio, najbolji onda kad sve razumije, sve opravdava, sve ljubi.“

iz zatvora, 1951.

„Bog je htio biti malen i slab, a mi želimo biti veliki i jaki.

Bog nemoćan i priprost, a mi poznati i silni.

Bog zabačen i siromašan, a mi u središtu pažnje i u obilju.

Kojega li paradoksa?! A htjeli bismo biti učenici njegovi! A zar ne mora između učitelja i učenika postojati jednakost, sličnost?“

2. prosinca 1955.

Marica Stanković osnovala je laički institut Suradnice Krista Kralja. Zbog javne obrane kardinala Alojzija Stepinca provela je pet godina u zatvoru. Oslabljena i bolesna preminula je pet godina nakon odsluženja kazne, 8. listopada 1957. godine. U tijeku je postupak za njezinu beatifikaciju.

MOLITVA ZA PROGLAŠENJE BLAŽENOM MARICE STANKOVIĆ

Dobri naš Oče!

Ti si svoju službenicu Maricu Stanković obdario milošću
da sve sile svoga uma i srca stavi u službu Tvoga kraljevstva.

U iskrenoj vjernosti Bogu i Crkvi,
ona je zauzetim radom pomagala ljudima, osobito mladima,
otkrivati Isusa Krista.

Nevino osuđena, prihvatila je godine patnje.
Molimo Te, ražari u nama oganj Duha Svetoga,
da poput tvoje službenice
hrabro i nesebično radimo za Tvoje kraljevstvo.

Po njezinu zagovoru molim Te za posebnu milost… (navesti koju).

Oče naš…

Tko po zagovoru Službenice Božje u duhovnim ili tjelesnim potrebama zadobije koju milost, neka javi na adresu:

Postulatura službenice Božje Marice Stanković
HR – 10 000 Zagreb, Česmičkoga 1
vinkomamic@hotmail.com