Zašto je listopad Marijin mjesec?

Listopad je mjesec koji nas čvršće povezuje s Marijom u listopadskim pobožnostima. Jeste li ikad razmišljali zašto su baš svibanj i listopad posvećeni Najljepšoj?

Kaže sv. Ivan od Križa da ćemo u jeseni naših života biti pitani o ljubavi.

Lako za svibanj. To je najljepši mjesec u godini kada je sva priroda u cvatu. A listopad? Kaže jedan pjesnik da je „jesen drugo proljeće u kojem svaki list postaje cvijet“. U njemu priroda oko nas poprima novo ruho, sprema se za teško razdoblje, hladnoću i vjetrove. Ljudi, također, ubiru plodove svoje muke i rada, spremaju se za zimu. Ljeto je brzo prošlo i ostavili smo ga iza sebe jer dolazi nešto novo za što moramo biti spremni. Slično je i u duhovnom pogledu. Mudro je i razumno pripremiti se za pitanje jeseni.

Marija nas priprema na susret s Bogom

Koga drugoga pitati kako se pripremiti za taj susret s Bogom koji je ljubav, nego Mariju. Onu koja je od Boga ljubljena. Od Boga voljena.

Proglasivši je Kraljicom Hrvata, naš narod oblači je u kraljevsko zlato. Lijepa je to slika na tragu listopada u kojem jesen u zlato oblači drveće. Kada se pitamo o ljubavi, evanđelje nas uvijek usmjerava prema jednom drvetu – drvetu našega otkupljenja, drvetu križa koji je Gospodin nosio na Kalvariji. Isusove ruke koje su dragale nježno Marijino lice, sada prenose drvo križa na euharistijski sol gdje se predaje za ljude, za njihovu nadu u život. Nije li snagu za to djelo primio baš od svoje Majke koja je do kraja bila uz njega? Pod križem. A odakle njoj snaga?

Marija: portret majčinstva

Ne znamo kako je ona fizički izgledala. U svijetu oko nas na svakom koraku s ogromnih plakata i reklama promatraju nas portreti raznih osoba. Ti su portreti vječito nasmijani, redovito savršeno osvijetljeni, prikazani bez ikakve mane u ljepoti koja zapanjuje i osvaja. I Crkva u listopadu pred nas stavlja jedan, na prvi pogled, sličan portret – lik Blažene Djevice Marije. I ona ima blagi pogled i nježni osmijeh, prikazana je u divnom svjetlu i u ljepoti od koje zastaje dah.

Zašto, ipak, i malo dijete uviđa razliku? Jer ona nudi nešto drugačije. Božja Majka pruža vrijednosti koje nemaju cijenu i po tome je uvijek prepoznatljiva. Nudi vrijednost majčinstva, vjernosti, skromnosti, siromaštva, samozatajnosti, poniznosti, služenja.

Ako ne damo da nam te moderne mogućnosti zamagle snagu vjernosti u blaženom portretu Marije, razumjet ćemo zašto je Zdravomarija više od molitve.

Divna je to slika najdivnijeg obraza koji su umivale suze i krasili osmijesi, dok ga je obasjavao sjaj vjere. Vjere koja je izvirala iz požrtvovnog, ali radosnog služenja. Ne u velikim riječima, ne u velikim znanjima, ne u izvanrednim ili čudesnim djelima, ne u velikoj sili, nego u velikoj ljubavi. Zato je Zdravomarija više od molitve. Ona je način života kakav je živjela Marija.

Obična žena stvarne ljepote

Mariju život nije mazio. Svakoga dana ona se morala nositi s ozbiljnim problemima, a nije živjela na nedodirljivu pijedestalu. Bila je obična žena koja je čeznula za ljubavlju, poljupcem i zagrljajem, koja je podnosila bol nerazumijevanja, koja je brisala suze s lica i skrivala rane srca. Krasila ju je ljepota stvarne žene, a ne one s plakata. Bila je poput onih majki i očeva koji danas na svojim radnim mjestima podnose torture, ponižavanja i iscrpljivanja da bi svojoj djeci mogli priuštiti proizvode koje ta lica na plakatima promoviraju. Bila je poput onih žena koje dobivaju otkaz jer su trudne. Kojima se savjetuje da najprije ostvare karijeru, a onda za majčinstvo možda ostane vremena.

Bila je obična žena koja je čeznula za ljubavlju, poljupcem i zagrljajem, koja je podnosila bol nerazumijevanja, koja je brisala suze s lica i skrivala rane srca.

Zdravomarija nas uči kako uzeti u ruke svoju ljubav i premjestiti je iz kojekakvih banalnih zanimacija i iz gubljenja vremena u trenutke presudne za naše spasenje. Ona nas uči mudrosti života. Kako svoju volju maknuti od raznih poroka i ovisnosti, svoju budućnost iskopati iz uzaludnosti koje nam nudi svijet, i presaditi je za svoj obiteljski stol kako bismo poslušali jedni druge.

Pozdravljati Mariju

Moliti krunicu znači strpljivo poput Marije biti uz Isusa kako god to bilo zahtjevno. Grubo drvo svojih misli, planova i želja oblikovati u stol zajedništva; rezbariti svoje čežnje u oblik kojim treba veslati protiv svih oluja. Vlastite odluke učvrstiti u duhu vjere svih onih koji su nam svojim svjedočanstvom dali vjetar u leđa da kao Crkva zajedno zaplovimo prema Božjoj luci spasenja. To znači moliti Zdravomariju. Čeznuti za spasenjem, plakati za oproštenjem, žudjeti za euharistijom, za sjedinjenjem s Bogom čeznuti. To nas uči Marija.

Moliti Zdravomariju, moliti krunicu ne znači samo pozdravljati Mariju, nego živjeti kako se živjelo u njezinoj blizini.

Ona u naše svakodnevice, umorne i pritiješnjene bolestima tijela i duha, unosi zdravlje vjere – to je veličina koju u Mariji prepoznaju njezini štovatelji. Zato kada molimo Zdravo Marijo, nije to samo jedna od dragih molitava naučenih u djetinjstvu. Nije to samo pozdrav i čast koju Marija zaslužuje. To je zdravlje duha, čak i onda kada ljudska snaga i tjelesno zdravlje kopni.

Kao što listopad drveće oblači u zlato, tako neka i listopadska pobožnost Majci Božjoj naša srca pozlati.  Kao što jesen zlatom kruni drveće, tako neka Gospina krunica u našim srcima okruni nadu i pomakne ljubav na više. Ali ne zaboravimo da listopad svoje zlato, svoje lišće i plodove ne zadržava sebično za sebe, nego ih daje od sebe, spušta ih prema onima koji tu žive. Tako je i Marija svoje Zlato, svoje Srce, svoju Nadu – Isusa iz svoga naručja dala svima nama.

Zrncima krunice milovati majčinske obraze

Zato neka nam svako zrnce krunice koje svojim dlanovima dragamo kao majčinske svete obraze bude podsjetnik na njezinu nesebičnost i poniznost u služenju. To je razlog zašto je krunica više od molitve. Ona je najjače oružje u borbi protiv neprijatelja ljudskih duša. Jer svaka Zdravomarija jača našu vjeru u konačnu pobjedu dobra nad zlom.