Biskup Aristide Gonsallo iz Biskupije Porto-Novo u Beninu, u srijedu 11. rujna 2024., u intervjuu za Hrvatski katolički radio govorio je o životu Crkve u Beninu, misijskom poslanju i o tome kako vidi Crkvu u Hrvatskoj. Prenosimo dio razgovora koji je vodio Josip Konjarik.

Tijekom posljednjih deset dana biskup Aristide Gonsallo posjetio je više ustanova i zajednica u Đakovačko-osječkoj i Zagrebačkoj nadbiskupiji te u Požeškoj i Sisačkoj biskupiji. Istaknuo je zahvalnost za svećenike koji su na službi u Zagrebu vlč. Odilona Singboa i vlč. Leona Sagbohana i dvojicu bogoslova u formaciji Hermanna Kodjoa i Gutenberga Hounyea, koji su u Đakovu.

“Moj hod ovdje uglavnom je hod zahvalnosti i priznanja za ono što je učinjeno. Dakle, cilj ovoga misijskog putovanja jest zahvaljivanje onima koji primaju svećenike i bogoslove koje šaljemo, ali i susret upravo s tim svećenicima i bogoslovima. Ovo je i prilika da proširimo horizonte te da možemo primiti nove inicijative i nastaviti suradnju. Dakle, cilj je oživotvoriti ono što već postoji, ali još više ono što možda negdje tinja kako bismo imali nove perspektive i mogućnosti suradnje.”

Za ono malo što sam vidio, zaista mogu reći da je ovo živa Crkva

O ulozi hrvatskih misionara u Beninu

“Htio bih najprije istaknuti hrvatske misionare, svećenike koji su bili ondje i misionarke Marijine sestre, koje su i dalje ondje. Počeci misijske suradnje između Benina i Hrvatske obilježeni su značajnim ličnostima kao što su vlč. Franjo Jačmenica i vlč. Toni Štefan”, rekao je biskup te dodao da još uvijek postoji potreba za misionarima.

“Istina je da sada imamo značajan broj svećenika, redovnika i redovnica domaćih i redova papinskih prava. Međutim, Crkva je u svojoj biti misionarka pa u tom smislu trebamo misionare. Dokaz toga je da još uvijek hrvatske misionarke djeluju u našoj biskupiji”, zaključio je.

Kako živi Crkva u Beninu

Približio je i sliku Crkve u Beninu za koju kaže da se suočava s dva značajna izazova: izazovom vjere i karitativnih djela.

“Imamo mnogo izazova, moram priznati, ali želio bih istaknuti dva. Prvi je izazov vjere. Vjera mora biti prokušana slušanjem i življenjem Riječi, kao i življenjem sakramenata, osobito euharistije i pomirenja, te se mora očitovati djelima. Govorim o izazovu vjere jer se nalazimo u kontekstu više kultura, običaja i vjerskih sadržaja, gdje je vjera uvijek pred izazovom sinkretizma. Karitativna djela postaju veliki izazov danas jer nam je cilj promovirati cjelovitoga čovjeka bez obzira kojoj vjerskoj zajednici pripada.”

Sličnosti i razlike u životu Crkve u Beninu i Hrvatskoj

“U Beninu, kada slušate o zapadnoj Crkvi, onda čujete o praznim crkvama, crkvama koje više nemaju vjernika i u kojima se ne slave sakramenti, gdje se ne živi vjera. To su predrasude koje čujemo u Beninu. Prema tome, onome tko nije izašao iz svoje sredine, nedostaje nešto da ide vidjeti uživo što se ondje događa”, objasnio je biskup.

“Premda je činjenica da ima pada vjerske prakse, u nekim sredinama i nestanka, i dalje sam uvjeren da je Crkva na zapadu živa. Ipak, treba reći da je gorući materijalizam ovdje imao veliki utjecaj na vjeru. Tijekom ovih deset dana koje sam proveo ovdje, osobito u Đakovu gdje sam imao priliku svakoga dana slaviti misu u nekoj zajednici, mogu reći da su moje predrasude na neke način pale jer vidim jednu dinamičnu Crkvu koja je živa zajednica. Vidio sam dinamične zajednice koje slave Boga i okupljaju se oko svojih pastira, kao i pastoralne djelatnike koji su na raspolaganju. Za ono malo što sam vidio, zaista mogu reći da je ovo živa Crkva”, zaključio je.