U zajedništvu s biskupom Stojanovim suslavili su nadbiskup metropolit vrhbosanski i vojni upravitelj u BiH mons. Tomo Vukšić, mostarsko duvanjski biskup i upravitelj trebinjsko mrkanjski mons. Petar Palić, banjolučki biskup mons. Željko Majić, tajnik nuncijature mons. Nikolas Guidi, biskupijski kancelar o. Marijan Ristov, prepošt Kaptola vrhbosanskog mons. Pavo Jurišić, te svećenici iz skopske biskupije i strumičko-skopske eparhije, kao i gosti svećenici.

Nakon procesije oko katedrale sa slikom Sv. Majke Terezije koju su nosile njene sestre Misionarke ljubavi, riječ pozdrava i dobrodošlice izrekao je biskup Stojanov i dodao: „Zajedno sa svima vama zahvaljujem Bogu što prije dvadeset pet godina bez moje zasluge, pozvao me i pomazao Duhom Svetim da budem apostolski nasljednik. Biskupska služba nadilazi ljudske sposobnosti. Ni jedan čovjek ne može je vršiti bez posebnog Božjeg dara. Dok zahvaljujem i molim, ujedno osjećam i vašu molitvenu podršku pokraj mojih ljudski nedostataka, kako bi mogao da crpim snagu milosti i budem svjedok onoga što Bog dnevno mi udjeljuje i od mene traži.”

Prigodnu propovijed izrekao je nadbiskup Vukšić koji je kazao: „Među nama na osobit način pozdravljam biskupa Kiru Stojanova, koji ovom svetom Misom zahvaljuje milosrdnom Bogu za 25 godina služenja u biskupskom redu, koje vrši prema zajednicama katoličkih vjernika u Makedoniji. Zajedno s njim, i mi svi se rado pridružujemo molitvi zahvale za sve radosti i milosti koje su ga tijekom toga četvrt stoljeća hrabrile i za sva iskušenja koja su ga jačala.”

Propovijednik je pozvavši se na čitanja istaknuo pojavu izvanjskoga štovanja Boga i vršenja pobožnih vježba, među kojima je bio i post. “Istovremeno, posebice bogatiji sloj ljudi, dok je postio, imao je malo razumijevanja za ljude koji su živjeli u oskudici, potlačeni i zaboravljeni, i jedva da su mogli postiti jer nisu imali ništa čega bi se mogli odreći”, rekao je i naglasio postojanje takve prakse i u naše doba.

Nadbiskup Vukšić je poručio da nas Gospodin poziva “slavu i čast prema njemu očitovati konkretnim djelima ljubavi i dobrote prema svakom čovjeku, a posebice prema onomu koji je u konkretnoj potrebi. Odnosno, slava Božja i širenje kraljevstva njegova na zemlji sastoji se u tome da se, po čovjekovu djelovanju, ostvari očitovanje Božje dobrote prema njegovim stvorenjima. Čovjek je pozvan slaviti Boga tako što je poslan biti produžena ruka Božje dobrote. Jer kao što poučava naša narodna mudrost: ‘Boga slavi tko mu stvore vidi.'”.

Podsjetio je na primjer svete Majke Terezije koja je “poruku današnjih biblijskih čitanja ostvarila u svom životu i načinu djelovanja tako što je iz ljubavi prema Isusu voljela ljude. Svojim bogatim primjerom trajno pokazuje kako treba liječiti svaki oblik bijede, a riječima poučava da su među svim mogućim oblicima oskudice ‘usamljenost i osjećaj da nisi voljen najveće [je] siromaštvo.'”

Podsjetio je na riječi ove velike svetice koje pružaju svojevrstan odgovor na ljudske potrebe: „Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi.“ Nastavio je: “To je osobito važno znati jer, kako bi rekla ova sveta Albanka iz Skopja: ‘Više je gladi u svijetu za ljubavlju i poštovanjem nego za kruhom.’ A kršćani postoje samo zato da nastave vršiti djela ljubavi na Isusov način.”

Na kraju misnog slavlja predvođeni katedralnim zborom otpjevan je Te Deum, te su potom biskupu Stojanovu uručeni prigodni darovi. Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je promocija monografije i svečana večera za uzvanike u restoranu Ragusa.