"Bog ti je dao mnoge darove i talente. Iskoristi ih Njemu na slavu, da Mu služiš sa svime što ti je darovano. Budi svećenik po Kristovu srcu i po Marijinu srcu. Neka ti ona bude primjer, pomoć i zaštita da i ti uvijek upućuješ na Krista, da ti život postane kristolik", obratio se fra Marin Karačić mladomisniku fra Anti Begiću.
Fra Ante Begić održao svoju mladu misu u srijedu 7. kolovoza u župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Posušju, prenosi Posušje.info.
Uz koncelebraciju mnoštva svećenika, osam ovogodišnjih mladomisnika, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozu Grbeša, gvardijana franjevačkog samostana u Tomislavgradu fra Božu Milića gdje je fra Ante proveo đakonsku godinu, a pod propovijedanjem fra Marina Karačića, župnika župe sv. Stjepana Prvomučenika iz Gorice – Sovića slavljena je mlada misa u prisustvu velikog broja vjernika na vanjskom oltaru posuške crkve.
Bogata je ovo zemlja. Čestitam vam. Budite sveti. Sve ostalo svijet ima.
Fra Marin Karačić je svoju homiliju otvorio pričom o ženi koja je pronašla dijamant, dala ga siromahu koji je došao kod nje, a koji se nakon nekoliko godina vratio s dijamantom, ali želeći od nje dobiti i saznati ono što ju je tada potaknulo da mu da dijamant.
„Ovo bi mogla biti priča i o našem pozivu. Što je to što te natjera da ostaviš sve i kreneš za Kristom? Što je to što ti dopusti da budeš toliko slobodan, toliko ne navezan na stvari i ljude da budeš sve svima, a nikoga i ništa ne prisvojiš? Što je to što ti sruši granice naučenoga, što ti proširi vidike i osposobi te za ono čega nikada nisi bio svjestan da možeš? Što je to što ti daje snagu da svemu ostalome možeš reći ne, da bi Gospodinu mogao reći da? U tome leži odgovor. Kad nađeš nekoga kome možeš reći da, onda je svima ostalima lako reći ne. Svaki put dok budemo Gospodinu govorili da, znat ćemo vrlo lako reći ne grijehu i svemu onome što nas udaljava od Boga. Tako je i u životu. Kad znaš cilj, onda ćeš vrlo lako naći i put. Kad znaš svoje odredište, lako ćeš naći i odabrati cestu do tog odredišta. Najtužnije je kad čovjek luta, kad nije ono što Bog želi od njega. Najtužnije je kada čovjek prestane biti čovjek, kad proda svoj obraz i čast. Tužno je i mučno kad ne znaš tko si, kuda lutaš i kad ne živiš u onu stvarnost u koju te Bog šalje. S druge strane, čovjeku koji je svjestan sebe, koji živi s Bogom, tko zna tko je i kome pripada – nije mu bitno bio on prvi ili posljednji, mogu ga izrugati, mogu mu pljeskati – čovjek koji zna svoj put, ne zadržava se na usputnim stanicama. Čovjek koji gleda u nebo i računa s Bogom, može podnijeti i padove i pobjede. Taj čovjek može podnijeti gubitke dragih osoba, patnje, rastanke, smrt, jer zna da Bog vodi njegov put, te da to nije naučena floskula, nego jedna duboka vjera i odnos s Bogom”, rekao je fra Marin.
Čovjek koji gleda u nebo i računa s Bogom, može služiti u poniznosti, bez da mu to bude poniženje.
“Čovjek koji gleda u nebo i računa s Bogom, može služiti u poniznosti, bez da mu to bude poniženje. U onoj mjeri u kojoj budemo spremni darivati i razdavati se, u tolikoj mjeri ćemo naći i primiti od Boga“, kazao je fra Marin u svojoj homiliji.
Obratio se propovjednik i fra Anti. „Bog ti je dao mnoge darove i talente. Iskoristi ih Njemu na slavu, da Mu služiš sa svime što ti je darovano. Budi svećenik po Kristovu srcu i po Marijinu srcu. Zato si i odabrao devetnicu jer ljubiš Mariju. Marija nikada nije privlačila pažnju na sebe, njezin život bio je usmjeren Kristu, putokaz do Krista. Neka ti ona bude primjer, pomoć i zaštita da i ti uvijek upućuješ na Krista, da ti život postane kristolik. Kažu da ljudi počnu sličiti jedni na druge kada se zavole. Zavoli Krista da se ta sličnost očituje u tvom životu i djelima, da ljudi kojima si poslan u tebi mogu naći Kristovu utjehu. Kako je lijepo postati proziran da tvoje lice zrcali Kristovo lice. Svijetu trebaju graditelji, a ne oni koji će sjediti skrštenih ruku i samo negodovati. Svijetu trebaju svjedoci, a ne oni koji će samo pričati i svijetu savjete davati. Svijetu treba iskreni brat koji će ljubiti i činiti sve za Onoga koji je nas do kraja ljubio. Svijetu trebaju ponizni nasljedovatelji Krista, a ne glasni vršitelji vlastitih ideologija. Sveti Franjo je bio dobar primjer. Neka te i on uči kako suobličavati svoj život Onome koji je put istina i život“, zaključio je fra Marin.
Župnik u Posušju fra Mladen Vukšić je zahvalio Bogu na još jednom mladomisniku u našoj župi. „Molimo i dalje za nova duhovna zvanja ne samo u našoj župi, nego u cijeloj crkvi. Fra Anti želimo da izvrši Božji plan koji Bog ima s njime, da izvrši Božju volju. To je nešto najvrijednije za njega i njegovo poslanje i za početak njegovog svećeničkog života i rada“, kazao je fra Mladen Vukšić.
Gvardijan samostana u Tomislavgradu fra Bože Milić je čestitao mladomisniku. „Neka ti je s Božjim blagoslovom i srećom, neka te prati Gospodin da ti dadne mir i ustrajnost. I ja zahvaljujem Bogu i ne mogu se oteti dojmu vidjevši ove mlade svećenike ovdje. Zahvaljujemo Bogu na daru svećeništva – najbolji zalog budućnosti nas i našega naroda i naše crkve. Fra Antu pozdravljam u ime franjevačkog samostana u Tomislavgradu. Zahvaljujemo mu na svemu što je u Tomislavgradu učinio. Vrlo je brzo stekao simpatije Duvnjaka svojom posebnošću, multitalentiranošću. Mi bismo voljeli da ostane s nama. Gdje god bio, neka čini dobro kao i nama u ovom kratkom vremenu koje je proveo s nama“, kazao je fra Bože Milić.
Mislim da nema sigurnijeg mjesta za zagovor od Gospinog zagovora i Gospine ruke. Ja baš u svom svećeništvu želim tražiti Gospin zagovor.
Obratio se na na kraju svetog misnog slavlja i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš. „Ovdje s nama je osam mladomisnika. Posljednja je ovo mlada misa ove godine. Bogata je ovo zemlja. Čestitam vam. Budite sveti. Sve ostalo svijet ima. Kad svetost određuje put, onda nam sve postane jasno. Bog vas blagoslovio“, kazao je provincijal fra Jozo Grbeš.
Na kraju se obratio fra Ante Begić zahvaljujući svima koji su se našli na njegovom svećeničkom i životnom putu. „Mislim da nema ljepšeg mjesta od ovog ovdje. Da nema ljepšeg trenutka. Baš fra Marinu govorim da se osjećam kod kuće, da tu pripadam, da jesam… To su jako rijetki trenutci u svakom životu, ne samo u mome. Mislim da nema ništa ljepšeg mjesta od započeti nešto novo, a ovo je meni novo, prva misa u svom kraju. Mislim da nema sigurnijeg mjesta za zagovor od Gospinog zagovora i Gospine ruke. Kako je vrijeme prolazilo bilo je stresa jer je misa kasno, ali je bio i mira jer nama Posušacima znači Gospa. Ja baš u svom svećeništvu želim tražiti Gospin zagovor“, kazao je fra Ante ističući veličinu Gospodina i Njegovih djela.