Doktor biblijskih znanosti i arheologije, franjevac i generalni tajnik za formaciju i studije Reda manje braće fra Darko Tepert gostovao je četvrtak, 1. kolovoza, u emisiji “Aktualno” Hrvatskoga katoličkoga radija povodom početka Porcijunkulskog oprosta.

Franjevačka svetkovina, Blažena Djevica Marija Anđeoska ili Porcijunkula slavi se 2. kolovoza, a vezana je uz obraćenje svetog Franje Asiškog, koje se dogodilo na taj dan 1216. u crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza. Unutar crkvice od Porcijunkule Franjo je doživio viđenje Krista i Blažene Djevice Marije. Nakon što je sam iskusio Božje oproštenje, htio je da to iskuse i drugi. Tražio je od Gospodina da svima koji dođu ispovjeđeni u crkvu bude udijeljen potpuni oprost.

Porcijunkulski ili potpuni oprost moguće je dobiti od podne 1. kolovoza do ponoći 2. kolovoza u svim župnim crkvama, a za potpuni oprost potrebno je da je čovjek ispovjeđen, sudjeluje na euharistiji i pričesti, izmoli Vjerovanje, Oče naš i jednu molitvu po nakani Svetoga Oca, objašnjava fra Darko.

„Proširena je mogućnost primanja potpunog oprosta uz blagdan Porcijunkule, Marije Anđeoske na sve franjevačke crkve, a papa Pavao VI. proširio je taj oprost i na sve župne crkve u cijelome svijetu tako da se još više ispuni Franjina želja o svima dostupnom oprostu.“

Potpuni oprost se ne može prebacivati na druge žive.

“Svatko je od nas slobodan i pozvan na obraćenje zato ne mogu za nekoga drugoga živoga primijeniti potpuni oprost, ali mogu za sebe i za bilo kojeg pokojnika.”

Zašto je sv. Franjo molio papu za oprost?

„Sveti Franjo je bio čovjek izvanredne intuicije, on je doživljavao stvari najprije osobno, a onda je to htio prenijeti drugima. Imao je snažan osjećaj vlastite grešnosti i nastojao je uvijek se obraćati Bogu i naći put prema Božjem milosrđu“, objasnio je fra Darko.

Sve vas želim poslati u raj.

„Unutar crkvice od Porcijunkule doživio je viđenje Krista i Blažene Djevice Marije. Nakon što je sam iskusio Božje oproštenje, htio je da to iskuse i drugi. Tražio je od Gospodina da svima koji dođu ispovjeđeni u crkvu bude udijeljen potpuni oprost, to jest da se oslobode svih posljedica grijeha. Htio je da se potpuni oprost dobije u crkvici i da bude besplatno jer je Crkva imala praksu dodjeljivanja oprosta za koji je trebalo poći u križarske ratove ili se oproste na nekim mjestima moglo i kupiti. Sveti Franjo je htio da Božje milosrđe bude svima dostupno“, dodao je fra Darko.

Drugi razlog zašto je sv. Franjo molio papu Honorija III. da mu odobri potpuni oprost jest taj „element u kojem Krist poštuje strukturu koju je ustanovio na zemlji“, pojasnio je fra Darko.

Rana povezanost Hrvata s franjevačkim hodočašćem

Prema spisu iz 14. stoljeća u kojem se opisuje Porcijunkulski oprost i iskustva hodočasnika koji su dolazili u Porcijunkulu po potpuni oprost nakon Franjine smrti, među prvim hodočanicima bili su i Hrvati.

Vi radite kako hoćete, ali ja ću otići u Asiz. Ako ondje i ne bi bilo oprosta, ja ipak idem radi blaženoga Franje.

„Zanimljivo je da spis govori o skupini Hrvata koji odlaze u Asiz i opisuje se kako su krenuli brodom s istočne strane Jadrana u Ankonu kako bi izmolili potpuni oprost. U Ankoni ih jedan svećenik zaustavlja i kaže im: ‘Ma zašto idete u Asiz kad oprost možete dobiti ovdje u našoj crkvi’ i većina te skupine Hrvata se složi i zapita čemu sva ta muka od Apenina sve do Asiza kada mogu i ovdje dobiti oprost i vratiti se brodom u domovinu. Među njima je bila jedna starija žena koja je rekla: ‘Vi radite kako hoćete, ali ja ću otići u Asiz. Ako ondje i ne bi bilo oprosta, ja ipak idem radi blaženoga Franje’. Zaputila se pješice, cijela skupina Hrvata krenula je za njom. Opisano je kako su primili potpuni oprost, a sljedećeg dana se ta žena razbolila i umrla u Asizu. Ostali članovi skupine u povratku brodom imali su viđenja u kojima im se ukazuje pokojna žena i govori kako je sada u raju jer je primila potpuni oprost u Asizu“, prepričao je fra Darko i naglasio ranu povezanost Hrvata s franjevačkim izvorima.

Uvijek se može naći pokoji Hrvat u Asizu

„Danas u Asizu prisutni novaci franjevaca konventualaca. Ponekad naši franjevci šalju bogoslove na studij u Asiz na boravak u samostanu uz Porcijunkulu, tako da se uvijek može naći pokoji Hrvat u Asizu.“

Spomenuo je i dugogodišnju tradiciju hoda hrvatske franjevačke mladeži u Asiz.

„Mislim da smo mi Hrvati bili prvi izvan Italije koji smo započeli s tom tradicijom još 90-ih godina prošlog stoljeća i ta se tradicija nastavila do danas. To je još jedan način da se mladi koji se nadahnjuju na franjevačkoj karizmi upoznaju s izvorima i idealima koji su mladog Franju pokrenuli da živi Božjim životom”, zaključio je fra Darko.