"Znam da nam je ova kapelica prirasla srcu. U njoj smo Bogu upućivali mnoge molitve i hvale. U ovoj kapelici mnogi su primili sakramente krštenja, pričesti, ispovijedi, vjenčanja. Sve njih, kao i sve one koji ovdje redovito dolaze slaviti Boga uključujemo danas u molitve i molimo zagovor sv. Ane da ih štiti", rekao je vlč. Franjo Ivanković povodom stogodišnjeg jubileja kapele sv. Ane u Gornjem Tavankutu.
Stogodišnji jubilej kapele sv. Ane u Župi Tavankut u Subotičkoj biskupiji proslavljen je 26. srpnja, o svetkovini zaštitnice.
Župljani, osobito mještani Gornjeg Tavankuta, pripremali su se devetnicom u čast sv. Ane. Svaku večer se pjevalo sv. Ani, molila sveta krunica te litanije njoj u zagovor. Svaku večer je kapela bila puna, bilo je više naroda nego običnom nedjeljom kroz godinu. Molilo se na sljedeće nakane: za poštovanje svetosti života, za kišu i povoljne vremenske prilike, za duhovna zvanja, za mlade, za bračne parove i obitelji, za stare, bolesne i nemoćne, za posvećenje ljudskog rada, za dar praštanja i pomirenja i za milost blažene smrti.
100 godina žive vjere
Župnik Marijan je u homiliji istakao da trebamo biti zahvalni Bogu što nam je kroz naše pretke darovao ono najvažnije: vjeru koja nas vodi u život vječni.
Za ovu prigodu, vikariju sv. Ane je posjetio subotički biskup msgr. Ferenc Fazekas koji je i predsjedao svečanom euharistijom. Koncelebrirali su, župnik u Žedniku Franjo Ivanković, biskupov tajnik Dražen Skenderović te župnik Marijan Vukov.
Na početku svete mise biskup Ferenc izrazio je zahvalnost na očuvanoj dugogodišnjoj vjeri. “Naša srca ispunjena su sa zahvalnošću prema dragome Bogu, koji nam je sačuvao ovu crkvu. Ujedno se sjećamo svih onih, koji su svoje znanje, umijeće i rad uložili u izgradnji ove naše crkve. Za njih ćemo moliti u ovoj svetoj misi. Nećemo zaboraviti, u svojim molitvama ni one koji se i danas velikodušno i odano brinu za ovaj Božji dom“, rekao je biskup.
Ostanimo vjerni svojim korijenima. Kroz povijest ovaj kraj je bio pun života i vrijednih osoba koje su vrijedno radile i sklapale ruke moleći blagoslov da ono što čine ne bude uzaludno. Uzdajmo se u Boga i njegovu svemoć, a ne samo u naše planove. To pouzdanje u Boga Ani i Joakimu je dalo milost da dobiju potomstvo za kojim su toliko čeznuli.
Osvrnuo se propovjednik i na važnost nedjeljne euharistije u očuvanju žive vjere: „Ne zaboravimo slaviti nedjelju kao dan Gospodnji dolaskom na zajedničko slavljenje misnog slavlja. Čuvajmo se težačkih poslova nedjeljom i svetcima. Ostanimo vjerni svojim korijenima. Kroz povijest ovaj kraj je bio pun života i vrijednih osoba koje su vrijedno radile i sklapale ruke moleći blagoslov da ono što čine ne bude uzaludno. Uzdajmo se u Boga i njegovu svemoć, a ne samo u naše planove. To pouzdanje u Boga Ani i Joakimu je dalo milost da dobiju potomstvo za kojim su toliko čeznuli“.
Prisjećajući se godina svoje službe, propovjednik je iznio neke crtice iz povijesti ovoga kraja i kapelice. Spomenuo je da „povezanost Tavankućana sa Zagrebom svjedoči i to da je umjesto prve slike sv. Ane nabavljen novi kameni oltar iz toga grada“.
„Znam da nam je ova kapelica prirasla srcu. U njoj smo Bogu upućivali mnoge molitve i hvale. U ovu kapelu su godinama dolazila i braća Štefković, Josip, Mirko i Nikola od koji su dvojica postali svećenici, a Mirko i biskup. U ovoj kapelici mnogi su primili sakramente krštenja, pričesti, ispovijedi, vjenčanja. Sve njih, kao i sve one koji ovdje redovito dolaze slaviti Boga uključujemo danas u molitve i molimo zagovor sv. Ane da ih štiti“, zaključio je vlč. Franjo.
Slavlje je uveličala orguljašica Elizabeta u pratnji župnoga i dječjega zbora uz mlade iz HKPD-a “Matija Gubec”