Na svetkovinu Bogojavljenja odnosno Sveta tri kralja većina građana raskićuje svoja božićna drvca i uklanja ukrase jer smatraju da tada završava božićno vrijeme, a to je i tema brojnih medija. Raspravlja se o tome što kaže Crkva kada treba raskititi božićno drvce i do kada uopće traje liturgijsko božićno vrijeme. Primjeri samo nekih naslova: Splićani masovno raskićuju svoje borove na Tri kralja, mada Crkva kaže drukčije; Hrvati bacaju borove. Pitali smo svećenika do kada ih držati: ‘Ljude je strah dočekati pravoslavni Božić...’; Vječna dilema: Kada treba raskititi bor i kakve to veze ima s vjerom?; DO KADA RASKITITI BOR? Evo što kaže Crkva. O ovoj temi mediji u pravilu manje-više ispravno teološki izvještavaju, a mi donosimo što o božićnom vremenu i raskićivanju bora kaže nauk Crkve.

Svetkovina Božića vrhunac je Božićnog ciklusa koji započinje došašćem, četiri nedjelje prije Božića. Smatra se da se Božić počeo slaviti već 330. godine u Rimu i tako se počeo potiskivati poganski blagdan “Sol invictus” na dan zimskog solsticija koji je, prema rimskom kalendaru, padao 25. prosinca. Izv. prof. dr. sc. Zvonko Pažin, liturgičar na đakovačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, za HKM ističe da je poganski blagdan slavio pobjedu mladog sunca koje se ponovno rađa, a na Božić su kršćani počeli slaviti rođenje Krista, koji je ono mlado sunce s visine koje nas je pohodilo, kako pjeva Zaharijin hvalospjev (usp. Lk 1,78-79).

Dr. Pažin podsjeća i na jednu drugu teoriju o postanku Božića koja se poziva na tradiciju iz 3. stoljeća. Smatralo se da je svijet stvoren 25. ožujka, na proljetni ekvinocij, a vjerovalo se da je toga dana Isus umro. Budući da je u Isusu sve savršeno, on je toga dana i začet, tj. Riječ je Tijelom postala, pa se onda, logično, rodio 25. prosinca. Nadalje je ukazao na razliku u slavljenju iste svetkovine na dva različita datuma. Rimokatolici Božić slave po Gregorijanskom kalendaru, dok se pravoslavni vjernici još uvijek pridržavaju Julijanskog kalendara, te dosljedno Božić slave 7. siječnja. Grkokatolici su po tom pitanju neujednačeni, što znači da neki Božić slave 25. prosinca, a drugi 7. siječnja. Naime, “prema egipatskom kalendaru zimski bi solsticij padao 6. siječnja, pa se onda na kršćanskom Istoku počeo slaviti paralelan blagdan Bogojavljenja, grčki epiphania. Rimski Božić kao prvo slavi rođenje Kristovo, zatim poklon pastira i mudraca, te pokolj nevine dječice. Kad se i u Rimu počelo slaviti Bogojavljenje, onda se toga dana posebno spominjalo poklon mudraca, a 25. prosinca samo rođenje Kristovo. Kada je kršćanski Istok sa svoje strane prihvatio rimski Božić od 25. prosinca, on je toga dana počeo slaviti sva tri događaja: rođenje Kristovo, poklon pastira i poklon mudraca. Danas je 6. siječnja u istočnim Crkvama samo spomen Krštenja Kristova, a zapadna liturgija toga dana spominje objavljenje Krista svim narodima, Kristovo krštenje i ujedno čudo u Kani Galilejskoj”, ističe izv. prof. Pažin.

U govoru o božićnom ciklusu liturgičar Pažin naglašava da se na svetkovinu Bogojavljenja na Zapadu spominjemo objave Kristove svim narodima, a ne samo Izabranom narodu. Stoga je to prekretnica u povijesti spasenja. Bogojavljenje je u nekim krajevima dobilo i svoju osminu, kada se slavilo krštenje Kristovo. Danas se ova svetkovina slavi u nedjelju nakon Bogojavljenja, što znači da je slavlje Gospodinova krštenja datumski pomično – do prve nedjelje po Bogojavljenju. A što se božićne osmine tiče, podsjetimo da Crkva osam dana slavi najveća otajstva vjere – Vazmeno i Božićno.

Božićno vrijeme završava Nedjeljom krštenja Gospodinova, i to je dan kada božićna drvca napuštaju obiteljske domove

Liturgijska godina slijedi tijek Isusovog života. Počinje iščekivanjem i pripremom za Isusovo rođenje. Zato i kažemo da s Prvom nedjeljom došašća u Crkvi slavimo novu godinu, novu liturgijsku godinu (koja se kalendarski razlikuje od građanske godine). Slijedi masakr nad nevinom dječicom, potom dolazak triju Kraljeva ili mudraca s Istoka na poklon djetetu Isusu da bi božićni ciklus bio dovršen događajem Gospodinova krštenja. Stoga božićno vrijeme završava Nedjeljom krštenja Gospodinova, i to je dan kada božićna drvca napuštaju obiteljske domove.

Nemojte raskićivati bor kako se vaš bor ne bi povezivao s pravoslavnim Božićem. To nije lijepo, a nije ni teološki ispravno

Podsjetimo i da je u mini-katehezi “Zašto ne treba raskititi bor na blagdan Sveta tri kralja?” dominikanac fr. Ivan Dominik Iličić također objasnio kako bi se bor trebao raskititi na blagdan Krštenja Gospodinova, a ne prije. “Po starom običaju čak do Svijećnice se može držati bor u svom domu”, naglasio je fr. Ivan Dominik Iličić. Primjerice, Poljaci drže bor u crkvama, stanovima i na trgovima do blagdana Svijećnice ili Prikazanja Gospodinova u hramu 2. veljače. Taj je običaj iz svoje zemlje prenio u Vatikan papa Ivan Pavao II. pa tako vatikanski bor stoji okićen kroz cijeli siječanj.

“Nemojte raskićivati bor kako se vaš bor ne bi povezivao s pravoslavnim Božićem. To nije lijepo, a nije ni teološki ispravno jer po julijanskom kalendaru neka braća grkokatolici koji su s nama u punom zajedništvu također slave  Božić. Braća pravoslavci, iako nisu s nama u punom zajedništvu, imaju sve sakramente kao mi pa nam je moguće pričestiti se u pravoslavnoj crkvi u gradu gdje nema katoličke crkve ako određen episkop Pravoslavne Crkve to dopušta. Svugdje u svijetu pravoslavac se može pričestiti u katoličkoj crkvi ako u tom gradu nema pravoslavne crkve i to mu nitko ne može zabraniti. Euharistija nam je jednaka kao i puno teoloških istina”, poručio je fr. Ivan Dominik Iličić.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.