Za svećenike su zaređeni: vlč. Jesus Antonio Gazquez Hernandez iz Španjolske, vlč. Mislav Anton Botica iz Splita, vlč. Nilson Gerardo Andrade Ibarra iz Kolumbije te fra Hrvoje Žabić iz župe Vitez i fra Danijel Lukić iz župe Busovača.

Nadbiskup Vukšić slavio je misu u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom i uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Anđića i još oko 60 svećenika među kojima su bili generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, tajnik Apostolske Nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javier Camañes-Forés te poglavari, odgojitelji i profesori sva tri sarajevska bogoslovna sjemeništa i obje teologije. Domaćim vjernicima pridružila se rodbina i župljani ređenika iz njihovih rodnih župa u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Španjolskoj i Kolumbiji.

Uvodeći u slavlje nadbiskup Vukšić je pozdravio sve sudionike, a na osobit način petoricu ređenika te pozvao okupljene na molitvu Gospodinu da se „blagoslovi nebesa izliju na petoricu naše brače koji će primiti sakrament svetoga reda radi služenja upravo blagoslovima Božjim, posredovanja Božjih milosti i naviještanja riječi Božje njegovu narodu“. Svu rodbinu ređenika, svećenike i vjernike iz Španjolske i Kolumbije nadbiskup Vukšić je pozdravio na španjolskom jeziku.

Nakon što su rektor Nadbiskupijskog misijsko međunarodno sjemenište Redemptoris Mater preč. Michele Capasso i meštar Franjevačke bogoslovije fra Danijel Nikolić predstavili kandidate za svećeničko ređenje te zajamčili da ih kršćanski puk i odgovorne osobe smatraju dostojnima, nadbiskup je uputio prigodnu propovijed pod naslovom „A vi, što vi kažete tko sam ja? Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“.

„Pojava Isusa Krista, njegovo djelovanje i nauk, njegova osobnost, pronicljivost ljudskih nakana i osobna skromnost, njegov način raspravljanja i općenito odnos prema ljudima malo koga od njegovih suvremenika, koji su ga imali prigodu upoznati, ostavljali su ravnodušnim. On je, jednostavno rečeno, bio takav, tako govorio i djelovao da su ljudi ne samo imali svoje mišljenje o njemu, nego su i smatrali da trebaju zauzeti stanovište. Iz današnjeg odlomka Matejeva evanđelja (16,13-19), koji se naviješta na svetim Misama, jasno proizlazi da je Isus bio posvema svjestan širine zanimanja za njega i njegovo djelovanje kao i brojnosti različitih stavova. I, naravno, pri tomu je iz usta svojih najbližih suradnika želio čuti što oni misle o pojavi različitih mišljenja o njemu, da mu iznesu svoja zapažanja o govorkanjima među narodom, kao i da, nakon što su oni već bili proveli dugo vremena s njim, čuje također njihovo mišljenje o sebi… ‚A vi, što kažete tko sam ja?‘ Pravi cilj cijelog Isusova razgovora bila je njegova želja čuti odgovor apostola na postavljeno pitanje. Stoga su riječi apostola Petra, koji je prihvatio izazov i u ime cijele tadašnje zajednice Isusovih učenika rekao: ‚Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga‘, kruna dotadašnjeg Isusova odgajanja i poučavanja svojih učenika. Naime, oni su kao okupljena zajednica po riječima svoga Prvaka, naspram različitih mišljenja među ljudima, ispovjedili vjeru da je Isus Sin Boga živoga, Krist, koji je došao na svijet kao njegov spasitelj“, kazao je nadbiskup dodajući da od tada pa vjerojatno do svršetka svijeta, Isusova pojava malo koga ostavlja ravnodušnim.

„Tako i u naše vrijeme o Isusu postoje različita mišljenja. No, Isus svojim učenicima uvijek postavlja isto pitanje, a cijela zajednica vjernika, zajedno s Petrom i njegovim nasljednicima, koji su joj na čelu, ispovijeda jednako vjeru u Isusa Krista, spasitelja svijeta. U toj istoj zajednici, koju je Isus nazvao Crkva, Bog je po svom izabranju, kako piše apostol Pavao, od početka jedne postavio ‚za apostole, druge za proroke, treće za učitelje‘ (1 Kor 12,28). I neke je postavio za svećenike, s pravom bismo mogli dodati u prigodi današnjega slavlja. I svima predvidio službe koje se međusobno dopunjuju. A sve te službe su u službi naviještanja Evanđelja i istine da je Isus Sin Božji a naš spasitelj. Ostaje tajna zašto Bog poziva baš određene osobe i ne postoji iscrpan odgovor na pitanje zašto Isus poziva upravo njih a ne neke druge“, rekao je vrhbosanski nadbiskup te podsjetio na riječi sv. Augustina da Isus ne poziva najbolje, najsposobnije i najsvetije nego hoće da oni, koje poziva, to postanu i budu.

Uz vrijednost izabranoga raste i veličina odreknuća. Naime, što izabrano više vrijedi, traži se da se više dadne za njega.

„Vas je, draga braćo, Isus pozvao a vi ste mu slobodno odgovorili, izabrali ste Njega i dali pristanak na njegov poziv. No, kako je govorila sveta Terezija Avilska, uza svaki izbor nečega ili nekoga povezano je odreknuće od nečega ili nekoga. Tako je u životu, u obitelji, u braku. Tako je i kod izbora svećeničkoga poziva. I samo onaj svećenik, koji to shvati i primijeni, na putu je da ostvari cilj o kojemu je pisao sveti Augustin. Uz vrijednost izabranoga raste i veličina odreknuća. Naime, što izabrano više vrijedi, traži se da se više dadne za njega. Odnosno, kao što je Isus za nas dao cijeloga sebe, on očekuje od svakoga svećenika da učini isto: da bude sličan Isusu, da se odlikuje dobrotom i pristajanjem uza sveto, da dadne sebe za narod Božji i tako bude Božji čovjek“, poručio je nadbiskup pozivajući sve na molitvu za petoricu ređenika.

Nakon propovijedi uslijedio je obred svećeničkog ređenja tijekom kojeg su svi prisutni pjevajući molili litanije Svih svetih. Potom je mons. Vukšić položio ruke na glave ređenika, a to su zatim učinili i nuncij Chullikatt, provincijal Dadić i svi svećenici koncelebranti. Potom je nadbiskup izmolio molitvu ređenja. Nakon što su župnici i župni vikari rodnih župa pomogli novozaređenim svećenicima staviti štolu i obući misnicu, nadbiskup im je pomazao dlanove svetim uljem i predao im u ruke pliticu s hostijom i kalež s vinom te sa svakim od njih izmijenio cjelov mira. Potom je nastavljeno slavlje ispoviješću vjere.

Na kraju mise nadbiskup Vukšić je čestitao novozaređenim svećenicima i predao im potvrde o ređenju zajedno s dekretom za prvu svećeničku službu. Potom su novozaređenici podijelili mladomisnički blagoslov.

Tijekom mise asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ predvođeni profesorom liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu vlč. Ivanom Rakom.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor „Magnificat“ pod ravnanjem maestra fra Emanula Josića. Tijekom euharistije svi okupljeni članovi Neokatekumenskog puta, uz predvođenje kantora, otpjevali su pjesmu koja Isusovim riječima govori o onima koje On šalje da naviještaju njegovu riječ.

Sva petorica novozaređenih svećenika đakonsko ređenje imali su u sarajevskoj katedrali Srca Isusova 15. listopada 2023. te su pohađali Đakonsku pastoralnu godinu na razini Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.