Sada Isus ima mnoge koji ljube njegovo kraljevstvo nebesko, ali malo onih koji nose njegov križ. Ima ih mnogo koji žele utjehe, ali malo koji žele patnje. Nalazi mnogo drugova za gozbu, ali malo za trapljenje. Svi se žele radovati s njime, ali malo ih hoće trpjeti za njega.

Mnogi slijede Isusa sve do lomljenja kruha, ali malo njih ga slijedi da piju kalež muke. Mnogo njih se divi njegovim čudesima, ali malo njih slijedi sramotu križa. Mnogi ljube Isusa dok ih ne zadese kakve nevolje.

Mnogi ga hvale i blagoslivlju dok primaju od njega kakve utjehe. Ali ako se Isus sakrije i na čas ih ostavi, onda se tuže i postaju odviše malodušni. Koji pak ljube Isusa poradi Isusa, a ne radi svoje vlastite utjehe, oni ga blagoslivlju u svakoj nevolji i stisci srca, kao i u najvećoj utjehi.

I kad im ne bi nikada htio pružiti utjehe, ipak bi ga uvijek hvalili i uvijek bi mu htjeli zahvaljivati. O, koliko može čista ljubav prema Isusu koja nema primjese vlastite koristi ili samoljublja! Zar ne moramo nazivati plaćenicima one koji uvijek traže utjehu? Zar ne dokazuju da ljube sebe više nego Isusa jer uvijek misle na svoju korist i dobitak?

Gdje ćemo naći takvog koji bi htio Bogu služiti badava? Rijetko je naći koga tako duhovnoga koji se lišio svega. Jer pravog siromaha duhom i slobodnog od svakog stvorenja, tko će naći? Vrijedi više nego biser (Izr 31, 10). Kad bi čovjek dao sve svoje blago, još je to ništa.

I kad bi činio veliku pokoru, još je malo.

I kad bi obuhvatio sve znanje, još je daleko.

I kad bi bio veoma krepostan i žarko pobožan, još bi mu mnogo nedostajalo: naime jedno – ono što mu je najviše potrebno.

To je da – nakon što je sve ostavio – ostavi i sebe, i da posve izađe iz sebe, i ništa ne zadrži od svog samoljublja. I kad učini sve što je mislio da mora učiniti, neka znade da nije učinio ništa. Neka ne smatra velikim što bi se moglo pričiniti velikim; nego neka istinski prizna da je beskorisni sluga kao što govori Istina: Kad učinite sve što vam je naloženo, recite: Sluge smo beskorisne. 

Onda će doista moći biti oskudan i siromašan duhom i govoriti s prorokom: A ja sam osamljen i siromah (Ps 24, 16). Nitko ipak nije bogatiji, nitko slobodniji od onoga koji zna ostaviti sebe i sve ostalo i smatrati se najzadnjim.