Župa sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu, u sklopu koje služe franjevci iz Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru te Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, otvorena je za pružanje pomoći osobama u potrebi, ali ne samo kroz duhovnu podršku, nego i putem psihološke odnosno psihoterapijske podrške.

Kako je došlo do prepoznavanja potrebe za pružanjem psihoterapijske pomoći te kako psihoterapija uz duhovno praćenje može pomoći osobi da raste u ljubavi prema Bogu, drugima i sebi za Hrvatsku katoličku mrežu govori psihoterapeut dr. sc. Eddy Rot koji, uz druge kolege, u sklopu te riječke Župe pruža psihoterapijsku pomoć župljanima, ali i svim drugim osobama koje potraže pomoć. 

Do suradnje između duhovnog praćenja i psihoterapijske podrške u Župi došlo je zahvaljujući nekoliko čimbenika, istaknuo je naš sugovornik. Prije svega, Župa sv. Nikole Tavelića je otvorena za pomoć osobama u potrebi jer župnici imaju svijest o značaju savjetodavnog, psihoterapijskog rada, ali i općenito značaju kvalitetnog ljudskog kontakta te su stoga omogućili psihoterapeutima iz okruženja da u prostoru Župe pružaju pomoć ljudima u potrebi.

Komponenta vjere daje psihoterapeutu veću senzibilnost i širinu!

„Župnici poznaju osobe, psihoterapeute, kojima otvaraju vrata, budući da su isti i sami duboko utemeljeni u vjeri te svoj život i profesionalno, pa tako i psihoterapijsko djelovanje, temelje na zdravoj duhovnosti. Čovjek je kompleksno biće te, osim tijela, on jest i psihološko, socijalno i duhovno biće, odnosno može primati iskustva na sve tri razine, njima se hraniti ili biti ranjen. Stoga se može reći da je pohvalan susret vjerskog, psihoterapijskog i dijaloškog jer pruža udruženu i širu pomoć čovjeku i to u najljekovitijem kontekstu: u autentičnom odnosu s osobom koja uvažava i prihvaća”, naglasio je Rot. 

Vrata te riječke Župe otvorena su svima 

Za psihoterapijsku pomoć u toj riječkoj Župi mogu se obratiti i obraćaju se i osobe izvan same Župe, a psihoterapeuti koriste pristupe različitih psihoterapijskih škola, od geštalta, logoterapije do kognitivno-bihevioralnog pristupa i integrativnih metoda. 

„Valja reći da psihoterapeut nije samo osoba koja je ‘nabubetala’ tehnike i fraze neke psihoterapijske škole. On je mnogo toga naučio i sam učeći prolazio na svojem iskustvu, u vlastitom psihoterapijskom iskustvu, no on je i više od toga. U kontaktu s klijentom, on se oslanja na svoja znanja, svoja iskustva i svoje vrijednosti. Dapače, klijenti mogu imati iskustvo rada s različitim psihoterapeutima istih psihoterapijskih orijentacija i zamijetit će da im je iskustvo i način rada uvijek drugačije jer su osobnosti psihoterapeuta drugačije, kao i njihove preferencije, ali i ono nešto što se ne da ugurati u riječi, a čini našu autentičnost”, istaknuo je. 

Ponekad će župljani ili osobe izvan Župe, koje čak nisu ni vjernici, potražiti psihološku i psihoterapijsku pomoć samoinicijativno, po preporuci, a ponekad će ih uputiti župnik, koji će tijekom razgovora s osobom u potrebi razumijeti da osoba treba i drugačiji oblik podrške, osim isključivo duhovnog odnosno dušebrižničkog pristupa, dodao je. 

Psihoterapija u skladu s kršćanskim načelima 

Na pitanje možemo li govoriti o tome da su neki psihoterapijski pravci više u skladu s naukom Crkve, Rot je istaknuo da će vjernici, ali i sami psihoterapeuti koji jesu i vjernici, u različitim prilikama, ako ih muče neke sumnje, nastojati razlučivati kvalitetu onoga pred čime stoje te usklađenost teorija, metoda i ljudskog kontakta druge osoba s katoličkim vrijednostima koje cijene. 

„Vjernici, koji žele živjeti svoju vjeru, nastojat će paziti u što se upuštaju, bilo da ulaze u psihoterapijski odnos, bilo da uče psihoterapijska znanja, i imaju slobodu distancirati se ili propitkivati ono što ih eventualno ‘bode u oko’, bilo to realno nešto što je u sukobu s vjerom ili im se takvim doima. Psihoterapiju treba demistificirati. Ona nije neko visoko, tajno, sumnjivo znanje i postupanje. Ona je nastojanje da se bude uz osobu u njezinoj patnji, da ju se osnaži i daruje susretom koji je etički i profesionalno čist”, rekao je Rot te dodao da bi veće zlo bio neetičan psihoterapeut, nego sama primjena psihoterapijskih načela i tehnika. 

Susret u različitosti može biti autentičan susret!

Psihoterapeuti velik značaj tijekom svoje edukacije polažu na etičnost i odgovornost za odnos s klijentom, na empatiju prema klijentu i na otvorenost za susret u različitosti te na upravljanje sobom kako bi tijekom dijaloga s klijentom bili najbolja moguća podrška njemu u njegovoj situaciji, rekao je Rot te pojasnio da su psihoterapeuti mahom osobe kod kojih je snažno izražena crta altruizma i osjetljivosti na potrebe i boli drugih te crta spremnosti pomaganja. 

Svakako, klijent uvijek ima slobodu složiti se ili ne složiti s metodama i vrijednostima psihoterapeuta te i sam postaviti granicu ako ne gaji simpatiju prema pojedinim metodama, naglasio je Rot. „Susret je i dalje moguć čak i u situaciji u kojoj bi klijent rekao da ne želi raditi po toj nekoj metodi. To je zapravo i dalje autentičan susret – susret u različitosti. Ako bi se, u nekom kontekstu, i dogodila tolika različitost vrijednosti i stavova klijenta i psihoterapeuta, sasvim je u redu za oboje, i za svakoga od njih ponaosob, da uz uvažavanje prema onome drugome prekinu odnos, znajući da ne mogu od njega profitirati”, dodao je. 

„Za očekivati je da komponenta vjere daje psihoterapeutu veću senzibilnost i širinu te predstavlja dodatnu kvalitetu, svjetonazor, s kojim se klijent zapravo može lakše poistovjetiti i osjetiti da je zapravo upravo s tim psihoterapeutom, koji je i vjernik, kao kod kuće”, istaknuo je Rot. 

Duhovnost i psihoterapija sagledavaju osobu u cjelini 

Osobe se, dodao je, odlučuju potražiti psihoterapijsku pomoć zbog različitih iskustava i životnih situacija. „Teško je generalizirati ljudsku patnju pa ju utrpati u dvije tri poteškoće današnjice. Različiti su problemi: od usamljenosti, razočaranosti, osjećaja nemoći i bespomoćnosti, preopterećenosti stresovima života, suočavanja s intenzivnim neugodnim emocijama, od strahova, srdžbi, otrovnih i nakalemljenih krivnji do konfuznih stanja, dilema, pasivnosti, osjećaja manje vrijednosti i sukoba”, rekao je Rot. 

Različite situacije provociraju različite emocije, a nedostatak zaštitnih mehanizama i nedostatak ljudske podrške te iscrpljeni osobni kapaciteti za podnošenje frustracija dodatno doprinose povećanju doživljaja patnje i zaustavljenosti. 

Duhovnost i psihoterapija rade s nježnim tkivom duha i duše! 

„Osim samih vanjskih stresora, na sve ljude utječu i razvojni izazovi, kao npr. odrastanje, preuzimanje većih odgovornosti ili pak starenje i suočavanje sa slabljenjem niza tjelesnih i kognitivnih funkcija, ili pak rođenje djeteta, bolest člana obitelji i slično. Duhovnost i psihoterapija su slični po toj nekoj suptilnosti i tananosti koje čine naše psihološko i duhovno tkivo. Duhovnost i psihoterapija uglavnom ne rade samo s tijelom, s nečim čvrstim, nego s nježnim tkivom duha i duše”, dodao je. 

Zajedničko im je cjelovito i obuhvatno sagledavanje osobe – ne samo kao jedne ravnine, nego kao bića koje postoji na više ravnina: na duhovnoj, psihološkoj, emotivnoj, dijaloškoj, ponašajnoj, fiziološkoj i tjelesnoj, pojasnio je Rot. 

„Čovjek je uvijek veći i širi od onoga što nam se čini da su njegovi gabariti. Tu širinu nastoji obuhvatiti duhovnik i psihoterapeut. No ne samu tu širinu, nego i osobnu realnost, koja je također višeslojna, očitovana i sakrivena. Čak štoviše, i duhovnik, a posebno psihoterapeut, pozvan je tijekom dijaloga s osobom, pored navedenog, pratiti i sam proces, tijek dijaloga i tu finu kvalitetu odnosa koja se tijekom rada pojavljuje u odnosu. On će se informirati svime što uočava i bdjeti će nad svime, kako bi sveukupno iskustvo bilo etično, čisto i okrjepljujuće”, istaknuo je. 

Otkrivanje ljepote duha kroz psihoterapiju

Psihoterapijska znanja mogu biti u funkciji rasta u vjeri, naglasio je Rot te dodao da psihoterapijski proces može pomoći u raskrinkavanju psiholoških zamki i krivih uvjerenja osobe. „Neka od uvjerenja mogu biti: ‘Mene se ne može voljeti, zato me ni Bog ne može voljeti’ ili ‘Moj tata je bio grub, stoga je sigurno i Bog grub i odbacujuć prema meni’. Ta uvjerenja priječe osobu u razotkrivanju lijepoga i uzvišenoga u sebi i u svijetu. Psihoterapija može pomoći osobi da otvori vrata i za ljepote duha. Uostalom, budući da smo mi ljudi kompleksna bića, od različitih tkanja, pomoć čovjeku na jednom planu, npr. duhovnom, pomoći će mu i na psiho-socijalnoj pa i tjelesno-zdravstvenoj razini, a vrijedi i obrnuto”, naglasio je. 

Psihoterapijski odnos je zapravo kvalitetan odnos dviju osoba ili više osoba ako se radi o grupnoj terapiji, radu s parom ili radu s obitelji, koji obogaćuje i klijenta i psihoterapeuta te postaje zaštitni faktor u životima jednoga i drugoga. „Zaštitni čimbenici štite nas od disfunkcionalnih misli, osjećaja i ponašanja, podižu nam nadu i vjeru u sebe i u druge te nas otvaraju za dobro. U tom smislu, psihoterapijski odnos djeluje blagotvorno i na rast u vjeri i na bolje postupanje osobe prema sebi i prema drugima”, pojasnio je Rot. 

Svladaj sebe i svijet će biti pod tvojim nogama! 

Odnos psihoterapeuta i klijenta ponekad može biti i frustrirajuć, dodao je Rot te pojasnio da su i takve situacije prilika za učenje i razlučivanje. „U takvim situacijama možemo vidjeti što je to što se uplelo u odnos, jesu li to neke rigidnosti naše ličnosti, neki naši obrasci, koji su se prenijeli s realnog života u odnos sa psihoterapeutom. Takva iskustva, iako frustrirajuća, zapravo su izvrsni izvori učenja o sebi budući da će psihoterapeut, za razliku od osobe u svakodnevici, reagirati prikladno, jasno, autentično, po potrebi snažno ili obazrivo, ali u svakom slučaju u namjeri očuvanja integrireta klijenta, ali i osobnog integriteta te prikladnosti samog odnosa”, rekao je Rot. 

„Svladaj sebe i svijet će biti pod tvojim nogama – misli su sv. Augustina koji nas upravo upućuje da čovjek treba sebe upoznati, a to upoznavanje treba biti cjelovito kako bi čovjek na autentična način ljubio Boga, drugoga i sebe”, zaključio je psihoterapeut Eddy Rot. Duhovnu i psihoterapijsku pomoć u toj riječkoj Župi može potražiti svatko tko je u potrebi. Više informacija moguće je dobiti putem e-maila koji je dostupan na mrežnoj stranici Župe.