Ana Širić posvjedočila je u emisiji “Zašto vjerujem?” da je četiri godine provela u Frami Posuški Gradac iz koje nosi lijepe uspomene i smjernice za život. Za vrijeme studiranja u Splitu naša gošća pjevala je u klapi Ankora kao i u klapi Zvizdan i zboru Mihovil.

Na pitanje koga je teže osvojiti publiku ili pacijente u bolnici Ana je odgovorila pacijente. “Treba otključati povjerenje. To ponekad zna biti teško i to je jako individualno. Postoje pacijenti koji nemaju nikoga i jednostavno drže zidove oko sebe i treba ih rabiti. Ponekad uspijem razbiti te zidove”, rekla je.

Vjera mi pomaže da ne stanem.

Dotaknula se i značenja vjere u njezinom životu i istaknula: “Vjera mi pomaže da ne stanem. Kada su pacijenti u pitanju uvijek stavim sebe u tu situaciju i ne daj Bože meni nekog bliskoga i zaista tim osobama pokušavam dati sve”.

Govoreći o pjesmi “Da sam ja netko” koju je otpjevala u sklopu televizijskog natjecanja ‘The Voice – Hrvatska’ rekla je: “Meni je ta pjesma bila velik zalogaj. Bilo me je strah otpjevati ju zbog težine poruke koju ona nosi. Kada sam ju krenula pjevati možda sam u sebi sam imala dozu ljutnje zašto to ne mogu ja uraditi dok zapravo u komunikaciji sa svojim mentorom Damirom nisam shvatila da to trebam otpjevati uz osmijeh jer one stvari koje nisu moguće napraviti ne znači da ih mi ne možemo zamisliti i da se ne mogu jednom ostvariti. Velike stvari dolaze malim koracima”.

Od ovih novih volim slušati pjesme fra Marina Karačića jer me umiruju i zapravo ona koja me najviše umiruje zove se ‘Smiri me‘

Ana Širić je kazala da od crkvenih pjesmama najviše voli “Kraljice neba, raduj se!”, psalme i “Odzivam se Isuse” i dodala: “Od ovih novih volim slušati pjesme fra Marina Karačića jer me umiruju i zapravo ona koja me najviše umiruje zove se ‘Smiri me‘”.

Naša gošća govorila je i o svojim odlascima u crkvu te istaknula da joj je ipak najljepše doći u crkvu Kraljice Mira u Broćancu. “Tamo sam pjevala u zboru, vodila zbor, kitila jelku i pripremala jaslice. Tamo sam svake nedjelje s obitelji odlazila na misu. To mi je najdraža crkva i uvijek će mi ostati najdraža. Tamo se osjećam lijepo i kao doma”, dodala je.

To ne radim svaki dan i ne osjećam se ugodno kada otkrivam puno o sebi. Kada pjevam zaboravim na sve i nije mi bitno.

U emisiji je istaknula da joj je teže bilo ostati svoja kad ne pjeva nego kad pjeva i dodala je: “Kad pjevam zaboravim na sve. Kad bilo što pričam mislim se i pazim što ću reći i kako će to izgledati. To ne radim svaki dan i ne osjećam se ugodno kada otkrivam puno o sebi. Kada pjevam zaboravim na sve i nije mi bitno”.

Posvjedočila je da jako voli pjevati na misi i pri tom rekla: “Glazbom se izražavam lako i pri tom ni ne promišljam. Najveća iskrenost je kad pjevam i kad pjevam u crkvi to je moja najveća molitva Bogu. Onda molim, a da ne mislim na riječi, ali i da ne zaboravim neku molitvu. Kad pjevam na misi molim. Odrasla sam pjevajući na misi i to mi pruža mir”.

Bog planira ono što mi ne možemo za sebe planirati i ono što mi ne znamo za sebe planirati.

Ana je naglasila da uvijek u osobnoj molitvi zamoli Boga da upravi njezine putove i to je to. “Bog planira ono što mi ne možemo za sebe planirati i ono što mi ne znamo za sebe planirati. Mi ljudi ne znamo što je za nas najbolje, a hvala Bogu pa on zna”, istaknula je.

“U mojoj vjeri bitnu ulogu zauzima Blažena Djevica Mariju i ako trebam nešto izdvojila izdvojila bih nju”, rekla je odgovarajući na pitanje ima li neku osobu iz Biblije koja joj je važna. Pri tome je istaknula da svoju vjeru hrani i na poslu.

“Najveći uspjeh s Bogom bio bi ostati svoj do kraja. Ni u jednom trenutku ne stidjeti se korijena, a pogotovo svoje vjere. Kroz taj put uz svoju karijeru provesti svoju vjeru. Mnogi zaborave da smo mi katolici. Imam osjećaj da svi pokušavaju biti nešto novo, izmisliti nešto bolje. Teško je, ali ako si vjernik onda moraš biti vjernik i na televiziji i na poslu i u svakodnevnom životu. Ne znam tko bih ja bila bez Boga.

Mnogi zaborave da smo mi katolici. Imam osjećaj da svi pokušavaju biti nešto novo, izmisliti nešto bolje.

I onda kad smo je po završetku ispratili do izlaza, Ana Širić nam je onako usputno na svome mobitelu pokazala sličicu sv. Cecilije, zaštitnice crkvenih glazbenika. O njoj su je gotovo svi kroz ‘Voice’ natjecanje, kada su je slučajno uočili u čudu ispitivali: “A tko ti je ta?” I druga, još divnija stvar, koju nam je Ana pokazala. Prošle godine na svojoj ruci dala je istetovirati tetovažu hercegovačkih katolkinja, onu starinsku, i znak Presvetog Trojstva, ali tek nakon što je njezina majka konačno popustila i na to pristala. No, tek nakon jedne propovijedi u kojoj je svećenik djevojkama preporučio, i pozvao, da se radije umjesto sa svakakvim simbolima istetoviraju, kao što to već stoljećima čine katolkinje u Hercegovini. I to je naša gošća.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: