U evanđeoskom ulomku slušamo kako Isus za sebe kaže: „Ja sam pastir dobri!“ U čemu se očituje da je on pastir dobri? Promišljanje prenosimo s portala Kćeri Božje ljubavi.

Isus je pastir dobri jer poznaje i ljubi

Isus se objavljuje kao pastir i to ne bilo kakav. On je pastir dobri. To se prije svega očituje u njegovu odnosu prema ovcama. Poznaje ih i spreman je za njih dati život. Ne poznaje ih površno ili na razini čiste racionalne spoznaje. Isus poznaje svoje na način kako Otac poznaje njega i on Oca.

Temelj i ishodište toga zajedništva i povezanosti je ljubav.

On, dakle, poznaje svoje osobno. Između njega i njegovih postoji duboka međusobna povezanost, obostrano poznavanje. Na isti način njegovi poznaju njega. Njegov odnos prema onima koji su mu povjereni ima svoj uzor u zajedništvu i povezanosti njega i Oca. Temelj i ishodište toga zajedništva i povezanosti je ljubav. Iz tog je razloga Isus spreman svoje poznavanje posvjedočiti vrhunskim činom ljubavi: polaganjem/predanjem života za one koji su njegovi.

Isus je pastir dobri jer ne ostavlja

Kada se Isus pokazuje kao pastir dobri? Onda kada su njegovi u opasnosti. On ih tad ne ostavlja, ne bježi, ne napušta, nego ostaje. Najamnik se ponaša suprotno kad se ukaže opasnost. Kad ugleda opasnost on, u strahu za vlastiti život i sigurnost, ostavlja ovce i bježi.

Pastir dobri brine za ovce u i izvan ovčinjaka.

Njega ništa ne veže za ovce koje su mu povjerene jer među njima ne postoji odnos ni poznavanje. Pastir dobri brine za ovce u i izvan ovčinjaka. Ovce u ovčinjaku štiti i ostaje uz njih i kad je opasnost pred očima, a one izvan želi dovesti i uspostaviti jedno stado. I njima želi biti pastir dobri, a ne najamnik.

Isus je kao pastir dobri uzor svakom pastiru u Crkvi

Pastir i ovce su u međusobnom odnosu, ali nisu ravnopravni. Promatramo li Isusa kao pastira, onda uočavamo da je služba pastira vrlo zahtjevna jer podrazumijeva vlastito izlaganje i odgovornost za povjerene. Pastir se po uzoru na Isusa izlaže za svoje, spreman je položiti život za njih. Slijedi li Isusov primjer, onda više ne živi za sebe nego za druge. Ova se raspoloživost rađa, njeguje i učvršćuje poznavanjem onih koji su mu povjereni. Povezanost je plod međusobnoga poznavanja i obostrane ljubavi.