Bog je svetoj Gemmi Galgani podario nekoliko duhovnih darova, a jedan od njih je primanje posebnih nebeskih poruka o sadašnjim i budućim događajima.
Jedna takva poruka bila je da će pasionistički red, tj. Družba Muke Gospodina našega Isusa Krista, osnovati samostan u njezinom rodnom gradu Lucci, u Italiji, donosi Simply Catholic.
Zašto je ovo značajno? Red joj je prethodno odbio ulazak, navodeći kao razlog loše zdravlje – što je bilo izvor velikog razočaranja za mladu djevojku koja je čeznula za redovničkim životom. Ali više od toga, zbog njezine neprolazne duhovne povezanosti s redom, pasionisti je danas smatraju jednom od svojih najvećih svetica. Potražili su je tek nakon što je umrla.
Priča svete Gemme uči nas mnogo čemu, ali posebno tome kako je Božji plan savršen iako naše razumijevanje možda nedostaje.
Kći farmaceuta, Gemmu su u školi voljeli vršnjaci i učitelji. Poznata po svojoj ljubavi prema molitvi, bila je tiho i suzdržano dijete. Isticala se po svojim uspjesima na studiju i zbog toga je poznata kao zaštitnica studenata. Međutim, oslabljeno zdravlje spriječilo je Gemmu da završi studij.
Priča svete Gemme uči nas mnogo čemu, ali posebno tome kako je Božji plan savršen iako naše razumijevanje možda nedostaje.
Gemma je bila posvećena djelima milosrđa te je često svoje vrijeme provodila brinući se za siromašne. Budući da su joj oba roditelja tada bila preminula, postala je majka sedmero braće i sestara u dobi od 19 godina.
Neko je vrijeme živjela s tetom i svojom obitelji nakon što su neki braća i sestre bili dovoljno stari da se brinu o najmlađima. Za to vrijeme odbila je dvije bračne ponude.
Jednostavno rečeno, Gemma je bila privučena životom tihe molitve i kontemplacije. Meningitis je pogodio Gemmu kad se vratila kući. Ne želeći biti neugodna, nije joj se sviđalo da se o njoj brinu njezini rođaci. To, međutim, nije dugo trajalo jer je Gemmu Bog čudesno izliječio po zagovoru danas kanoniziranog pasionista sv. Gabriela Possentija.
Poznato je da je Gemma podnosila iskušenja od Sotone što je samo jedan primjer jedinstvenih duhovnih iskustava zbog kojih su je mnogi često klevetali. Gemma je sve to podnijela kao produžetak svog zajedništva s Gospodinom koji je i sam bio ocrnjen. Ona nam pokazuje kako strpljivo podnositi patnju zbog naše vjere.
Ona nam pokazuje kako strpljivo podnositi patnju zbog naše vjere.
Želeći se predati Kristu u vjerskom životu, ali previše bolesna da bi bila prihvaćena, Gemma je saznala da je Bog izabrao drugi put za nju. Godine 1899. Gemma je osjetila da će joj Bog dati nešto neobično. Nakon bolova u nogama, rukama i srcu ubrzo je na tim mjestima vidjela krv. S ljubavlju i strpljivošću nosila je znakove raspetoga Krista – zvane stigme – doživljavajući ovu patnju kao priliku da se dalje sjedini s Kristom. Gemmin ispovjednik ju je uputio da moli za njih da nestanu nakon tri godine. Bijeli tragovi ostali su na njihovom mjestu sve dok nije umrla.
Njezin je ispovjednik uredio da se Gemma preseli k obitelji Giannini, koja je imala više razumijevanja za njezin duhovni život. Gianninijevi i njezin ispovjednik zabilježili su mnoga Gemmina mistična iskustva, uključujući levitiranje. Često je razgovarala sa svojim anđelom čuvarom, dajući upute da preda poruke ili pisma svom ispovjedniku. Uzela je na sebe strogi pokornički i žrtveni život, skrivajući ga od očiju javnosti u duhu poniznosti.
Umrla je s osmijehom koji joj je ostao na usnama, tako da se nisam mogao uvjeriti da je stvarno mrtva.
Nakon života punog kušnji i poteškoća, koje je sjedinila s Kristovim, Gemma je hrabro prigrlila tuberkulozu u svojim posljednjim mjesecima. Umrla je tiho 11. travnja 1903., samo sa svojim župnikom uz nju. “Umrla je s osmijehom koji joj je ostao na usnama, tako da se nisam mogao uvjeriti da je stvarno mrtva”, rekao je. Časni papa Pio XII proglasio ju je svetom 1940. godine.
Blagdan joj je 11. travnja.