Ovaj članak za razliku od takvih, njemu sličnih “self-help” članaka drugačiji je najprije po tome što se ovdje donosi tek jedno pravilo; pravilo koje je toliko jednostavno, ali koje malo tko želi prihvatiti i shvatiti. Pravilo koje najčešće dovodi do razočarenja, a ne do misli o tome kako mnogim problemima može biti kraj.

Kakvo je to stoga obećavajuće pravilo? Kako glasi? Ono glasi vrlo jednostavno: Ne možeš promijeniti osobu koja ne traži promjenu, odnosno – Ne možeš pomoći onome tko niti ne zna da mu je pomoć potrebna.

Nažalost, boraveći u Cenacolu, upozano sam se s jednim članom zajednice koji mi je često ponavljao: Jedva čekam da istekne vrijeme koje ovdje moram odraditi. Jedva se čekam vratiti na “staro”. Taj je mladić naime u Zajednicu bio smješten u dobroj i plemenitoj želji roditelja da svoje dijete konačno usmjere na pravi put, daleko od svijeta droge.

Koliko god to zvučalo bolno i teško, toliko je i istinito. Ne možeš pomoći onome tko ne želi pomoć. Ipak, takvoj osobi uvijek možeš strpljivo i ponizno ostati po strani i biti na raspolaganju – sve dok ne shvati. U ovome nam može pomoći i primjer sv. Monike, majke sv. Augustina koji je dobar dio svog života posvetila tome da izmoli obraćenje svoga sina. Ta je sveta žena bila svjesna da je jedino “oružje” koje ima upravo molitva. To je shvatila ozbiljno i predano, što je i urodilo plodom, budući da se sv. Augustin ne samo obratio, nego i postao veliki svetac i naučitelj Katoličke crkve.

Upoznati smo, osim sv. Augustina i sa primjerom rasipnog sina iz Prispodobe o Milosrdnom Ocu. Izričaj Došavši k sebi oslikava svu ovu opisanu problematiku. Zaista, dok osoba ne dođe k sebi, malo toga možemo učiniti osim moliti i postiti te je prikazivati Gospodinu. Zapravo, jedino što možemo i je molitva usmjerena tome da osoba “dođe k sebi”.

Sve drugo, u takvim situacijama, koliko god plemenito i dobro bilo – može polučiti ekstremno suprotnim rezultatima od željenih, a uz to i veliku količinu nezadovoljstva i frustracije.