Ponekad mi se čini da Isusova žrtva na križu dobiva obris neke pričice, kao da smo temeljni događaj naše vjere sveli na: ‘Bilo jednom…‘ i o tome dublje ni ne promišljamo. To moje razmišljanje potvrdila mi je i situacija u školi kada sam djeci počela govoriti o događajima Velikog tjedna rekli su mi ‘pa to smo i prošle godine radili, ne da nam se opet‘. Moram priznati da me to zaboljelo jer nisam mogla vjerovati da nam Isusova žrtva pomalo postaje naporna pričica. I to me je ponukalo da ove godine ne govorim puno nego da se oni sami susretnu s njim i poslušaju što im ti događaji govore. Neka ove godine pokušaju doći bliže Isusu i poslušati što im imaju reći trnova kruna, čavli, bič, križ… neka poslušaju što im želi poručiti prazan grob.

Moram priznati da me to zaboljelo jer nisam mogla vjerovati da nam Isusova žrtva pomalo postaje naporna pričica.

Dala sam im zadatak da zastanu na trenutak u tišini, da ne gledaju na onog pored sebe nego da se zamisle na Golgoti, da se zamisle ispred križa, sami oni i Isus. Potom sam im rekla neka ih prati misao da Isus na križu  iskazuje ljubav nama. I neka nakon toga napišu na papir u nekoliko rečenica što su doživjeli, osjetili i kako je ta ‘scena‘ djelovala na njih. Nakon kratkih uputa zavladala je tišina, usudila bih se reći posebnija nego inače.

Dolazili su jedno po jedno noseći svoje bilježnice i kratke opise. Zaista su bili posebni svaki na svoj način, ali moram priznati nad jednim sam zastala malo više, a prenosim ga i vama:

Gledam Isusa na križu i mislim se: “On to radi samo da bismo ti i ja živjeli. Nema niti jedan drugi razlog nego taj da to čini iz ljubavi. A ja toliko griješim u svom životu i ponekad nisam toga ni svjesna. Moji grijesi prešli su mi u naviku. Njega su bičevali, kopljem proboli bok, riskirao je svoj život, a ja i dalje ne mijenjam svoj život. Gledam ga i ne vjerujem da On sve to proživljava zbog mene. Koliko je samo njegova Majka patila. Možda se i vi pitate zašto je to Isus napravio pa zato jer ljubi tebe i mene, neizmjerno‘.

Njega su bičevali, kopljem proboli bok, riskirao je svoj život, a ja i dalje ne mijenjam svoj život.

Osmogodišnja djevojčica Karla iznijela je srž, opisala je najdublji susret, susret čovjeka i Boga, opisala je malene nas i velikog Njega. U tom susretu otkrila je ljubav koju on daruje njoj, tebi, meni, ljubav koja se predaje da bismo živjeli mi.

…potičem i tebe da se ovih dana zamisliš na Golgoti, da se zamisliš sam pred Isusom koji daje život za tebe jer te ljubi i jer mu je stalo do tebe.

Dragi čitatelju, potičem i tebe da se ovih dana zamisliš na Golgoti, da se zamisliš sam pred Isusom koji daje život za tebe jer te ljubi i jer mu je stalo do tebe. Nemoj da i tebi ovi dana koji su pred nama budu samo neka pričica, događaj koji je bio i prošao. Oživi u sebi taj trenutak, oživi u sebi to predanje iz ljubavi. Dok ovih dana budeš promatrao Isusa na križu neka ti u srcu odzvanjaju riječi da je on to učinio jer te ljubi, jer mu je stalno do tebe, jer je želio da i ti živiš…

Pitam se kako se on osjećao dok su ga nevinog optuživali, je li ga boli ili je tužan ili je možda sretan jer nas je tim činom spasio sve.

Za kraj vam donosim još jedno promišljanje kao poticaj da se i vi odvažite na isto. To su riječi osmogodišnjeg Ivana: Gledam Isusa i osjećam tugu, bol i zahvalnost. Ne razumijem zašto je Isus to učinio. Pitam se kako se on osjećao dok su ga nevinog optuživali, je li ga boli ili je tužan ili je možda sretan jer nas je tim činom spasio sve. Mislim se možda je Isus stvarno sretan jer nas je spasio i donio raj.