U svojoj homiliji oslonjenoj na evanđeosku misao o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da donese plod, biskup Šaško se osvrnuo na značaj imena novokrštenika malenih Ilije i Josipa rekavši: „Istinska suprotnost smrti je zapravo ljubav, jer donosi, održava i razvija život.
Draga obitelji Molnar i Petravić, hvala vam zato za vaše svjedočanstvo koje je danas pred nama, ali i svima vama, dragi roditelji, drage obitelji, draga kršćanska zajednice, jer stavljajući križ na svoje tijelo i svoje živote govorimo ne o umiranju nego o životu i o ljubavi.

Hvala vam i za dva imena koja nam danas mogu biti vodilje u hodu prema vazmenom trodnevlju i prema svetkovini Uskrsa. Povezuje ih upravo logika darivanja, poslušnosti i obilnih plodova. Ime sv. Ilije je ime iznimnoga proroka. Stoga nas zadivljuje njegova jasnoća, predanost, sigurnost, neumornost, postaje zatočen kao glasni borac protiv krivovjerja s posvemašnjim predanjem u Boga i s velikim ciljem, nepovinut pred zemaljskim moćnicima, nepomirljiv kada je nepravda u pitanju i posvema odan svome poslanju. Ali biti prorok u sebi nosi i proročku muku. I prorok ima svoje trenutke pitanja, svoj problem i tjeskobu koje je izrekao rečenicom: ‘Gospodine već mi je svega dosta.’ Tada na brdu Horebu Ilija ulazi u pećinu gdje susreće prazninu, zbunjenost i izgubljenost, čini krizu vjere i krizu nade.

Ilija traži Boga koji ga je vodio, davao mu snage, za kojega je mislio da ga poznaje. Upravo u znakovima snage i ulaskom Ilija je morao čekati blagi lahor, šapat drukčijega glasa i govora. Sad je potrebno smiriti i utišati druge glasove kao što i mi nastojimo u korizmi. Bilo je potrebno obnoviti pouzdanje u Boga i tada je ponovno otkrio radost s Bogom kojemu se prepušta u ruke. Samo ponizan i slab, svjestan svojih ljudskih granica može biti istinski Božji branitelj kao zaštita klici koja rađa život”, rekao je biskup Šaško.

Foto: Lidija Molnar

Biskup je nastavio riječima koje jasno ocrtavaju lik zaručnika Djevice Marije: „Sveti Josip, čovjek pun pouzdanja u Boga od početka, premda je i on zbunjen događanjima u svome životu, poslušan je Božjem Duhu, uzoran je kad štiti život i Božji život i kako voditi čovjeka. On svoju zaručnicu Mariju, njihovo zajedništvo, promatrao je i prema njemu se ponašao u svjetlu vjernosti Bogu. On je također prepoznao klicu, prepoznao sebe kao čuvara istinske neponovljive klice koju je prorok Ilija naslućivao, a Josip od početka šutljivo pripremao za sjetvu za dan Božje ljubavi na križu u zemlji i uskrsnuću. On nam daruje svoj zagovor, nama i obiteljima, našoj domovini i cijeloj Crkvi. Josip je zaštitnik Hrvatske, a Ilija je zaštitnik crkve u Bosni i Hercegovini. I mi kao pojedinci, kao obitelj i kao narod imamo bezbroj znakova Božje blizine; poznat nam je put iz nemira u mir, iz tjeskobe u radost, a jedan od jasnijih znakova svakako je dijete naše obitelji koja spremno prihvaća i dar života jer u prihvaćanju djeteta blagi je lahor Božje snage i okrijepe. U djetetu je vidljivo pouzdanje u Boga, radosno divljenje koje nas nadilazi i upućuje na bitno da ne gledamo samo u ljusku, nego da otkrijemo klicu koja daje snagu. Takve obitelji otkrivaju znak obnove radosti pojedinaca, Crkve i naroda.”

Foto: Lidija Molnar

“I dok zahvaljujemo za dar zemaljskoga i nebeskoga života ove djece, ne zaboravimo svoju odgovornost. To vrijedi za naše poslanje u društvenom životu, to vrijedi za našu brigu za svoju državu. Pitanje odnosa prema djeci i obitelji daleko je više od obdržavanja nekih vjerskih propisa ili izvanjskog isticanja vjerske pripadnosti. Na nama je da se svojom vjerom, vjerom u znaku Božje klice zauzimamo i glasno poput Ilije i tiho poput Josipa za čuvanje razuma jer smo i u svojoj domovini, domovini, nažalost, izloženi udarcima protiv razuma, protiv snage žrtve i njegova smisla, izloženi smo bezumnosti koja neće stati, jer bezumnost rađa novu bezumnost. Ona neće stati ako se ne suprotstavimo upućujući na logiku života i ljubavi. Tu nismo sami, bez Krista ne možemo učiniti ništa i zato smo u ovoj nedjeljnoj euharistiji, gdje nam se daruje i istina i život i put do Boga. Zato je lijepo doći u ovo nedjeljno slavlje da nas ojača, ohrabri, da nam daje upravo pogled  koji će vidjeti Gospodina i vječnost u malenosti klice i u ljepoti ovoga što može uplašiti, a to je ljepota križa, jer kao što ispod ljuske vidimo klicu tako ispod raspela vidimo život vječni koji započinje i koji je započeo upravo u krštenju“, istaknuo je biskup Šaško.

Foto: Lidija Molnar

Na završetku misnog slavlja župnik vlč. Josip Đurbek izrazio je zahvalnost mons. Ivanu Šašku na prisutnosti i nadahnutim riječima, a osobitu zahvalnost uputio je biskupima što su prepoznali potrebu crkvene pratnje našim obiteljima i svima koji se zalažu da naša Crkva bude mlada te izručio srdačne pozdrave nadbiskupu Kutleši. Biskup Šaško je također izrazio svoje oduševljenje lijepim prijemom, pjevanjem i svakom vrstom sudjelovanja u ovom svečanom misnom slavlju te na kraju pozvao roditelje novokrštenika da kao očevi i majke prime blagoslov za svoje poslanje u obitelji i svijetu da bi potom još jednom obodrio obitelji i sve ih izručio Kristovoj brizi i ljubavi.

Nakon završnog blagoslova uslijedilo je zajedničko fotografiranje.