U vremenu u kojem su digitalni mediji i sve brži protok informacija dominantni i sveprisutni, televizija je sa svojim temeljnim obilježjem vizualnosti i dalje jedan od najsnažnijih medija koji oblikuje percepciju medijskih publika i utječe na javni diskurs i mnijenje. Ipak, uz informiranje i obrazovanje, televizija se suočava s brojnim izazovima prisutnosti i širenja dezinformacija što izravno utječe na njezin integritet kao i povjerenje medijskih publika u sadržaje kojima su izloženi. Televizija je kao medij koji se donedavno smatrao pouzdanim izvorom vijesti i informacija, suočena s izazovima namjernog iskrivljavanja istine kao i manipulacije javnim mnijenjem. Namjerno i svjesno širenje dezinformacija putem televizije izravno koristi doseg televizijskih mreža i programa te posredno narušava povjerenje u medijske institucije izazivajući podjele u društvu, ponajviše u području političke propagande kao i različitih teorija zavjere bez iskustvenoga uporišta. Na taj se način granice između istinitih informacija i onih koje su svjesno iskrivljene brišu te prosječnom građaninu (s naglaskom na demokratska društva) postaju sve teže uočljive što postaje dodatni izazov fragmentiranim medijskim publikama.

Širenje dezinformacija putem televizije potiču različiti čimbenici od kojih je prvi vezan uz tehnološki napredak i dostignuća te dostupnost novih tehnologija koja omogućava veću brzinu i doseg informacija i sadržaja o kojima se izvještava. Nadalje, uz tehnološki napredak, značajnu ulogu ima i područje ekonomije, posebice vlasničkih i financijskih struktura te naposljetku geopolitičkih izazova usmjerenih na tematska obilježja sadržaja različitih dezinformacija. Radi sve veće popularnosti i opće zastupljenosti društvenih platformi, širenje dezinformacija se dodatno ubrzalo te posljedično bilježi i veći doseg, posebice radi komercijalnih čimbenika poput gledanosti i ostvarenih prihoda u području oglašavanja. Upravo su ti čimbenici odgovorni za sveprisutnost senzacionalizma u medijima kao i mamilica (eng. click-bait) s ciljem širenja, ali i duljeg opstanka već prisutnih dezinformacija.

Posljedice prisutnosti dezinformacija na televiziji mogu biti dugoročne ponajprije jer se u demokratskim društvima percipiraju kao prijetnja povjerenju medijskih publika i društvenoj koheziji u digitalno doba. U tom kontekstu, dezinformacije izravno utječu na demokratske procese te ih narušavaju i potiču društvenu polarizaciju koja može rezultirati i različitim vrstama otpora. Svaki oblik pada povjerenja javnosti u televiziju kao dominantni vizualni medij može potaknuti sve daljnje oblike širenja sumnje u medijsku etiku i istinu te dovesti do kolektivne apatije.

Izazovi uzrokovani namjernim širenjem dezinformacija putem televizije zahtijevaju multidisciplinarni pristup s osobitim naglaskom na medijsko opismenjavanje građanstva, uspostavu regulatornih tijela te inzistiranje na etičkim novinarskim standardima kao uporištima kvalitetnoga medijskog izvještavanja. Medijska i vizualna pismenost osnažuje televizijske publike u prepoznavanju dezinformacija i jačanju otpornosti na obmanjujuće sadržaje ponajviše kroz vještinu kritičkoga vrednovanja medijskih informacija i njihovih izvora. Kroz sustavne i kontinuirane programe digitalnoga medijskog opismenjavanja prilagođene interesima i navikama fragmentiranih medijskih publika, društva se kolektivno osnažuju i svojim kritičkim djelovanjem vraćaju povjerenje u istinitost i etičnost medijskog izvještavanja te kvalitetu postavljaju kao imperativ sadržajima kojima žele biti izloženi.

Uspostavljanje regulatornih tijela ima snažnu ulogu u promicanju transparentnosti i odgovornosti televizije u poštenom širenju informacija i sadržaja. Jedan od temelja za suzbijanje širenja dezinformacija jest primjena mehanizama provjere činjenica kao i revidiranje uredničkih odgovornosti i standarda s ciljem očuvanja novinarskoga integriteta. Također, povratak etičkim standardima medijskog djelovanja ključan je oblik jačanja otpornosti prema dezinformacijama i njihovom širenju na televiziji. Na taj način, svi novinari i medijski djelatnici imaju odgovornost pri izvještavanju kao i moralna načela u odupiranju različitim vanjskim pritiscima poput senzacionalističkog ili tabloidnog izvještavanja istovremeno promovirajući važnost očuvanja istine i integriteta novinarske profesije.

Kvaliteta televizijskog novinarstva jedan je od temeljnih čuvara istine i demokracije u digitalno doba, ponajprije kroz promicanje društvene dobrobiti inzistirajući na istinitosti i nepristranosti, a potom i usvajanjem sveobuhvatnih pristupa zaštite i prepoznavanja dezinformacija kroz jačanje programa medijske pismenosti i promicanjem kolektivnog djelovanja s ciljem stvaranja informiranog i odgovornog građanstva.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.