Sestra Benedikta kaže da posao podrazumijeva širu komunikaciju, ali da bismo uopće mogli razumjeti koliko, pojasnila je koja je općenito uloga Dikasterija za komunikacije.

„Moj sadašnji posao podrazumijeva komunikaciju u najširem smislu, ali dobro je da na početku pojasnimo što je to Dikasterij. Naime, papa Franjo je 2015. godine objedinio sve komunikacijske stvarnosti u okviru Svete Stolice kako bi komunikacijom upravljao s jednog mjesta i to je danas Dikasterij za komunikacije. U sastavu Dikasterija su Vatican News, Vatikanski radio, dnevne novine L’Osservatore Romano, Vatikanska izdavačka kuća i Filmoteka. S Državnim se tajništvom također iz Dikasterija koordinira institucionalna internetska stranica Svete Stolice i komunikacija Tiskovnog ureda. Jedna važna stvar je i formacija vjernika na području komunikacija, da postanu svjesni svoje važne uloge koje imaju na tom području.

Sada je moj posao konkretno usmjeren najviše na Jubilej koji nam slijedi 2025. godine. Papa Franjo je nakon pandemijske i teške godine odlučio da će Svetu godinu proslaviti pod motom ‘Hodočasnici nade’. Trenutno najviše radimo na pripremi jubileja komunikacija koji će biti održan u siječnju i radim na projektu koji se bavi formacijom redovnica na području komunikacija kako bismo ih osnažili u digitalnoj i medijskoj pismenosti, online komunikaciji i slično.“

To je onaj trenutak kada vidite da su svi stavili svoje talente na stol i da svim srcem žele da iz toga izraste nešto dobro za Crkvu. Takvo radno okruženje nešto je najljepše što čovjek može doživjeti na poslu.

Razlika između nove i prethodne službe

Sestra Benedikta dosad je radila u Vatikanskim medijima te nam je otkrila koliko se nova služba razlikuje od prethodne.

„Ja sam došla u sklopu jednog projekta u englesku redakciju Vatican Newsa i tamo sam se uglavnom bavila novinarskim poslom. To je podrazumijevalo praćenje Svetog Oca, Crkve, događaje u svijetu za čitatelje s engleskog govornog područja. Tu sam bila za vrijeme Sinode i za vrijeme Papinih putovanja, odnosno taman sam došla kada se Papa vraćao iz Mongolije. Bila sam tu za vrijeme puta u Marseille tako da sam to pratila te sam za englesko govorno područje izvještavala i o onome što Crkva radi u humanitarnim krizama. Uglavnom je to bio novinarski posao, a ono što sad radim je komunikacija u puno širem smislu kojim se bavi Teološko-pastoralni odjel, od planiranja komunikacije do formacije vjernika.“

Nova članica tima Dikasterija za komunikacije Svete Stolice kaže da u timu, uz nju, postoji još jedna redovnica: „To nije toliko neobično zato što je Vatican News dio Dikasterija, ima multimedijalne redakcije na 52 jezika. Iz pojedinih zemalja izvještavaju i pojedine redovnice iz tih govornih područja.“

Zahvalnost Crkvi za povjerenje

S obzirom da je ova služba na neki način i priznanje, s. Benedikta kazala je kako je zahvalna Crkvi na povjerenju koju je dobila za ovu službu te se nada kako će trudom i radom opravdati očekivanja. Posebno je zahvalna i na ljudima s kojima radi jer su je kolege oduševile otvorenošću i željom da prenesu dobro u svijet. Oduševljena je kako kaže i radnom atmosferom, počevši od prefekta Paola Ruffinija do cijelog tima Pastoralnog odjela, kao i profesionalnošću te time što se doista može ‘opipati bilo’ Crkve.

„To je onaj trenutak kada vidite da su svi stavili svoje talente na stol i da svim srcem žele da iz toga izraste nešto dobro za Crkvu. Takvo radno okruženje nešto je najljepše što čovjek može doživjeti na poslu.“

Sestra Benedikta kaže da kao redovnica nije mogla ni sanjati da će jednoga dana raditi u Vatikanu, u Dikasteriju za komunikacije: „Tako mi nešto vjerojatno nikada ne bi palo napamet, ali izgleda da Bog za naš život ima planove koji su puno drukčiji od naših. Ja sam gledala u skroz nekom drugom smjeru, ali On ima neki svoj put za naš život.“

Novinarsko iskustvo bit će joj od velike koristi

„Mislim da sve, od medijskog iskustva do rada u socijalnoj skrbi i terapijskog rada s ljudima, zato što duboko vjerujem da nas Bog priprema na sve ono što će uslijediti i što će biti potrebno za naše poslanje. Ako moram izdvojiti dvije stvari, prva bi svakako bilo medijsko iskustvo. Odrasla sam na radiju. Došla sam kao učenica u srednjoj školi i tamo se formirala. Formiralo me to komunikacijsko okruženje ljudi s kojima sam radila, osobito urednici i kolege novinari. To je nekako prirodno i s time sam srasla, tako da to puno znači u svijetu komunikacije.

Duboko vjerujem da nas Bog priprema na sve ono što će uslijediti i što će biti potrebno za naše poslanje.

Druga stvar je Fakultet političkih znanosti, koji je za mene bio doista jedno od najljepših iskustava koje sam imala u životu. Posebno se to odnosi na specijalistički studij odnosa s javnošću gdje sam od profesora doista naučila praktične i dobre stvari, osobito svojih mentora, profesora Bože Skoke i profesorice Marijane Grbeše-Zenzerović. To su neke stvari koje usvojite i postanu temelj u pogledu na komunikaciju, pogotovo kad vam ljudi takvog znanstvenog i praktičnog kalibra prenesu to na tako dobar način, onda se doista možete na to nasloniti. Ako su to neka dva temelja na kojima stojim u poslu, to su dva jako kvalitetna temelja.

Nitko ne može voljeti onako kao što može žena.

Na kraju je sestra Benedikta čestitala svim ženama njihov Dan: „Kad pomislim na ženu, prvo što pomislim je ogromna snaga i ogromna ljubav. Svima želim da autentično ljube. To je najveća snaga koju žena može dati, ona pokretačka. Nitko ne može voljeti onako kao što može žena. Čestitam svima od srca!“

(Razgovarala Magdalena Percan, a razgovor sa s. Benediktom možete poslušati na linku od 10’50”)