Iako nijedna krepost nije nevažna, krepost vjere zaslužuje posebnu pozornost. Vjera prosvjetljuje umove Kristovih učenika kako bismo bili sposobniji prepoznati i upoznati istinu. Vjera galvanizira našu volju tako da brže i hrabro slijedimo dobro. Vjera nas upućuje prema našem vječnom odredištu i priprema nas za putovanje u tom smjeru. To je vrlina koja će promijeniti cijeli naš život ako joj dopustimo, a potaknut će i druge vrline, stoga je to ključna krepost za ove pokorničke tjedne.

Vjera se ispituje patnjom

Dok razmišljamo o vezi između vjere i korizme, nekoliko istina dolazi do izražaja. Prva od ovih istina je da vjera nije bedem protiv patnje. Zapravo, vjera se ispituje patnjom. Jakovljeva poslanica nas podsjeća da će Isusovi sljedbenici “naići na razne kušnje”. Ipak, trebamo se radovati što će takve kušnje proizvesti postojanost (Jak 1,2-3 ), nužnu kvalitetu za hodanje na hodočasničkom putu života. Slično nas uči i prva poslanica sv. Petra. Prvi poglavar Crkve uvjerava nas da će “istinitost vaše vjere” biti ispitana raznim kušnjama, koje će kasnije “uroditi hvalom, slavom i čašću” Gospodinu. Zato naučava da je vjera “dragocjenija od zlata koje ognjem propada” (1 Pt 1,6-7).

Prva od ovih istina je da vjera nije bedem protiv patnje.

Dok prolazimo kroz životne kušnje i nevolje, učimo se moliti vjernije i autentičnije. Osoba koja želi rasti u vjeri zna da to ne može učiniti sama. On zna da mu je potrebna pomoć od Boga i zna da Bog “daje velikodušno svima bez prijekora” (Jak 1:5-6). Dakle, čovjek ili žena vjere moli i traži u poniznoj vjeri.

Vjera našim djelima daje pravi život i žar

Unatoč patnji, vjera tjera čovjeka na djelovanje. Iz odnosa s Bogom u molitvi čovjekov se život također usmjerava prema van. Kad se vjera ukorijeni i počne rasti u nama, shvaćamo da ona mora imati konkretan i aktivan izraz.

Kad se vjera ukorijeni i počne rasti u nama, shvaćamo da ona mora imati konkretan i aktivan izraz.

Zato se sveti Jakov pita: “Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?” On sam odgovara na svoje pitanje: “Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.” (Jak 2,14.26). Ljudi vjere neprestano rade na njegovanju svog odnosa s Bogom. Oni mole, čitaju Sveto pismo, primaju sakramente i vrše duhovna i tjelesna djela milosrđa. Vjera je za djela ono što je čovjekova duša za njegovo tijelo. Duša je pokretački princip, ali osoba treba oboje da bi bila živa. Dakle, znamo da je naš život vjere bez djela mrtav; i da našim djelima naša vjera daje pravi život i žar.

Štit vjere

Dok osjećamo kako se Božji Duh pokreće u nama i potiče nas na dobra djela, uvijek se moramo prisjetiti opomene svetog Petra: „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.” Prečesto se ne opiremo; postajemo žrtve iskušenja. I tako, griješimo. Ipak, sveti Petar potiče da će naš napor da se odupremo dovesti do toga da vas Bog “obnovi, utvrdi, ojača i utvrdi” (Usp. 1 Pt 5,8-10). Dakle, vjera također pruža štit protiv Sotone. Upravo zato sveti Pavao piše: “U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga.” (Ef 6,16).

Znamo da vjera raste (i opada) prema trudu koji ulažemo (ili nedostatku).

Ako želimo biti učinkovitiji u gašenju tih gorućih strijela, moramo raditi na održavanju i rastu svoje vjere. Znamo da vjera raste (i opada) prema trudu koji ulažemo (ili nedostatku). Sveti Pavao je rekao Crkvi u Filipima da “sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.” (Fil 2,12-13). Rekao je svetom Timoteju, čovjeku kojeg je bio mentor i zaredio ga za biskupa: “Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan…” (1 Tim 6,12). Jednom kada postanemo samozadovoljni u vjeri; kad jednom pomislimo da smo dobili bitku, počinjemo nazadovati. Tada lakše postajemo žrtve gorućih strijela o kojima smo govorili gore.

Vjera i djela su sastavni dio našeg spasenja

Na kraju, važno je napomenuti da su i vjera i djela sastavni dio našeg spasenja. Sam Isus je učio da je spasenje izravno povezano s provođenjem djela milosrđa prema “najmanjoj od ove moje braće” (Usp. Mt 25,31-40). Sveti Pavao je učio isto, i to je posebno napisao u svojoj poslanici Efežanima: “Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! ” (Ef 2,8-10). Bez vjere, dobra djela koja Bog želi da činimo ostavit će naš duh neispunjenim. Bez dobrih djela mrtva vjera ostavit će nas izvan punine Božjeg kraljevstva.

Bez dobrih djela mrtva vjera ostavit će nas izvan punine Božjeg kraljevstva.

Sve se to jako dobro povezuje s korizmom. Svaku od gore navedenih istina vidimo u potpunosti tijekom ovog vremena koje je i pokajničko i radosno.

Trpimo u korizmi. Od nas se traži da postimo i da se odreknemo određenih svjetovnih zadovoljstava. Umrtvljivanje nam pomaže da se potpunije oslonimo na Boga. Crkva također predlaže milostinju kao treći dio “korizmenog plana pokore”. Milostinja, bilo izgovaranje molitvi ili doniranje novca ili pripremanje obroka, uvijek je usmjerena prema drugim ljudima.

Kako se počinjemo približavati Bogu tijekom korizme, kada počinjemo činiti ono što On traži, Neprijatelj nas počinje iskušavati na sve lukavije načine. Tada nam je potreban štit. Ako samo na trenutak zaboravimo što Bog želi, ili ako zaboravimo koji je naš plan, Sotona nas može uhvatiti i vezati. Nikada ne smijemo postati lijeni jer Sotona i njegovi sluge nikada nisu lijeni, posebno tijekom korizme.

Ako posustanemo, možemo biti sigurni da će naš jednokratni neuspjeh (ili niz neuspjeha) odrediti ishod. Isus neprestano obnavlja svoju pobjedu kroz krepost vjere! Naša vjera u Njega je ta koja nas vraća na njegovu stranu, omogućuje nam da se uspravimo, nastavimo raditi i završimo utrku. On je jak, čak i kad smo mi slabi.

Pomolimo se jedni za druge da Bog nastavi izlijevati svoje milosti dok požrtvovno i radosno putujemo kroz ostatak ovog blagoslovljenog razdoblja.

Izvor: Catholic Exchange