„Karmel je mirisni Božji vrt raznolikog cvijeća: ljubičica, tratinčica, ruža… Svaki je cvijetak jednako vrijedan i svojim mirisom i bojom uvećava ljepotu zajedništva“, stoji na stranicama Karmelskog svjetovnog reda. Iako ovaj svjetovni red nije toliko poznat, svojom duhovnošću koja je duboko kontemplativna itekako doprinosi kako kršćanskom društvu tako i svakoj pojedinoj duši koja se za njega opredijeli.

Svjetovni redovi isključivo su duhovne zajednice koje primaju osobe koje su spremne prihvatiti duhovnost određene redovničke obitelji, u ovom slučaju karmelićana. Karmelićani su poznati po svojem povlačenju iz svijeta i ulasku u kontemplaciju te molitvi koja im je glavno uporište ovakvog života.

Posebnu pozornost posvećuju Blaženoj Djevici Mariji od Karmela koja je nastala na temelju viđenja svetog Šimuna Stocka kojem se ukazala Blažena Djevica Marija te mu dala škapular, gornji dio redovničke odjeće i obećanje da će svatko tko ga nosi u trenutku smrti biti pošteđen paklenih muka. Karmelićani se nadahnjuju svetom Terezijom Avilskom, svetim Ivanom od Križa i svetom Malom Terezijom, a podijeljeni su kao jedna cjelina u tri grane: red svećenika, red sestara (klauzurnih i onih koje u duhu Karmela djeluju u svijetu) i red braće i sestara u svijetu.

Karmel je mirisni Božji vrt raznolikog cvijeća: ljubičica, tratinčica, ruža… Svaki je cvijetak jednako vrijedan i svojim mirisom i bojom uvećava ljepotu zajedništva.

Karmelski svjetovni red djeluje kao produžena ruka braći i sestrama u samostanima, a posebno su važni jer mogu doći na ona mjesta koje redovnici i redovnice ne mogu te na taj način mogu prenositi duh ove zajednice. Upravo su zato ova dva reda (redovnički i svjetovni) vrlo usko povezani. Ovaj je svjetovni red najprije nastao u Somboru u Srbiji 1913., a šezdesetak godina kasnije i u Zagrebu nakon čega se osniva Hrvatska Karmelska Provincija Svetog Oca Josipa. Njegovi veliki promicatelji bili su sluga Božji otac Gerard Stantić, koji je primio prve članove Svjetovnog reda u Somboru, otac Ante Stantić koji je svjetovni red nastojao širiti u Zagrebu, u Remetama, ali i mnogi drugi svojim su životom promicali karmelsku duhovnost. Danas Karmelski svjetovni red Hrvatske Karmelske Provincije Svetog Oca Josipa ima još tri zajednice u Splitu: Zamak duše, Živi plamen ljubavi i Mali put te Duhovni centar Gospe Karmelske na Krku.

Svaki budući član zajednice mora proći formaciju kojom se priprema za život u Karmelskom svjetovnom redu.

Kao i u Franjevačkom svjetovnom redu tako i u Karmelskom postoji određena struktura i formalnost koju se treba ispoštovati kako bi se ušlo u Red. Svaki budući član zajednice tako mora proći formaciju kojom se priprema za život u Karmelskom svjetovnom redu. Najprije prolaze aspirandat u razdoblju od šest mjeseci do jedne godine, novicijat od dvije godine, privremena obećanja od tri i na kraju doživotna obećanja kojom se odlučuju za život u čistoći, siromaštvu i poslušnosti te blaženstva u svakodnevici obiteljskog života prema Pravilu svjetovnog reda bosonogih karmelićana.

U emisiji “U zemlju Karmela ja te odvedoh” članice reda posvjedočile su ljepotu življenja duhovnosti Karmela u svjetovnom redu.

Karmelski svjetovni red djeluje kao produžena ruka braći i sestrama u samostanima, a posebno su važni jer mogu doći na ona mjesta koje redovnici i redovnice ne mogu te je na taj način moguće  prenositi duh ove zajednice.

„Postoji velika zapreka da budemo zagledani jedni u druge. Kad gledamo jedni u druge vrlo se brzo razočaramo, otkrivamo niz nepravilnosti koje nas mogu odvojiti od zajednice koliko god bila početna oduševljenja i duboka i stoga u Boga treba biti zagledan i Boga tražiti jedni u drugima i Boga nuditi preko sebe. Cilj nam je Bog“, naglašava voditeljica emisije, a ujedno i priorica zajednice Karmelskog svjetovnog reda “Zamak duše” Miranda Matković.

Sjećam se trenutaka kada sam ušla u novicijat. Sreća u srcu je bila nemjerljiva, ali trenutak kada sam dala trajna obećanja je bio trenutak kada se nebo spustilo na mene i ništa osim suza nije moglo dočarati ljepotu tog trenutka.

Svoje iskustvo posvjedočila je i sestra Tereza od Milosrđa Božjeg: „Nakon obraćenja voljela sam mir, tišinu, razmišljanja, šutnju. Nekako tada su me privlačila djela sv. Ivana od križa “Tamna noć” i “Uspon na goru Karmel”. Stanje u kojem sam tada bila odgovaralo je djelima koje sam čitala i ona su mi otkrivala Božje postojanje i kako se približiti Bogu bez obzira na ono izvanjsko što te muči. Sjećam se trenutaka kada sam ušla u novicijat. Sreća u srcu je bila nemjerljiva, ali trenutak kada sam dala trajna obećanja je bio trenutak kada se nebo spustilo na mene i ništa osim suza nije moglo dočarati ljepotu tog trenutka. One su samo tekle. U Karmelu sam naučila da nismo izuzeti od problema i teškoća već da imamo Boga koji nas uči kako se nositi s njima. Što bi rekla naša sveta Terezija Avilska “Samo Bog i dostaje.“

Kad gledamo jedni u druge vrlo se brzo razočaramo, otkrivamo niz nepravilnosti koje nas mogu odvojiti od zajednice koliko god bila početna oduševljenja i duboka i stoga u Boga treba biti zagledan i Boga tražiti jedni u drugima i Boga nuditi preko sebe.

„Gospa me dovela tamo gdje moram biti. Kroz cijeli me život pratila i cijeli sam život osjećala prisutnost Nebeske majke. Kroz život u Karmelu još više osjećam njenu blizinu, s braćom i sestrama u Karmelu osjećam da sam kući. A mislim da svi znamo što znači biti kući”, kazala je sestra Jagoda od Boga Ljubljena.

Cijelo svjedočanstvo sestara Karmelskog svjetovnog reda možete poslušati na YouTube kanalu Kerit-Kanal hrvatskih karmelićana.