Zadaća kršćana je kročiti putevima milosrđa. To je svojedobno često činio i sveti papa Ivan Pavao II. Pojedinci žele cijeloga života svjesno zaobilaziti te puteve na kojima bi mogli susresti braću i sestre u nevolji i potrebi, a trebaju im radosno ići ususret. U prispodobi o dobrom Samarijancu stoji kako je neki čovjek, izudaran od razbojnika, ležao nemoćno na zemlji, a ubrzo je tim putem slučajno naišao svećenik koji je zaobišao ranjenika. Biblijski pisac rabi izraz slučajno. Jer ni mi, svećenici, očito više ne idemo putem kojim trebamo i možemo iskazati milosrđe. Možda ćemo još sasvim slučajno i proći tim putem, ali i svećenici katkad svjesno zaobilaze ljude kojima je pomoć itekako potrebna, zaobilaze ljude i njihove teške životne situacije. Zar isto ne čini i većina kršćana danas?

Papa Ivan Pavao II. je rekao da je svaki čovjek put Crkve, a posebno ranjeni čovjek. Ako kršćani iznova otkriju puteve milosrđa, otkrit će i svoje istinsko poslanje

Sveti Jeronim je stoga upozoravao kršćane: „Neka ni noć ne obustavi tvoju dužnost činiti milosrđe.“ Jer milosrđe si dužan iskazivati ne samo danju, nego i noću, odnosno kad ti se god za to ukaže prilika. Kršćanstvo je upravo zato i osvojilo svijet jer su u početcima prvi kršćani svjesno kročili tim teškim i nepredvidivim putevima, kročili su baš tim putevima gdje su vladali nasilje, smrt i razne opasnosti. Papa Ivan Pavao II. je rekao da je svaki čovjek put Crkve, a posebno ranjeni čovjek. Ako kršćani iznova otkriju puteve milosrđa, otkrit će i svoje istinsko poslanje.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.