Svećenik Zagrebačke nadbiskupije Vlado Košić imenovan je pomoćnim biskupom zagrebačkim i titularnim biskupom Ruspe, objavljeno je točno u podne 29. prosinca 1998. godine u Zagrebu i Vatikanu. Toga dana započelo je novo životno razdoblje dotadašnjeg kapelana u Zagrebu i Karlovcu, "župnika s prve crte" u Hrastovici i Petrinji i profesora dogmatske teologije na zagrebačkom KBF-u.
Vlado Košić rođen je 20. svibnja 1959. godine u Varaždinu, od roditelja Ivana i Marte Košić r. Dombaj. Kršten je kao Vladimir Ivan jedanaest dana kasnije u crkvi sv. Petra i Pavla u Petrijancu. Odrastao je u Družbincu, u župi Petrijanec, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1978. maturirao je na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu na Šalati. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje 1985. godine diplomira, a iste je godine ređen za prezbitera Zagrebačke nadbiskupije. Godine 1989. je u Rimu specijalizirao dogmatsku teologiju s temom “Traktat ‘De libero arbitrio et de gratia’ Ivana Paštrića (1636-1708.)”.
Svećenička služba i “rat” za ljude
Nakon ređenja vlč. Košić pastoralno djeluje u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao kapelan u Karlovcu – Dubovcu (1985.-1988.) i u Zagrebu – Španskom (1988.-1990.). Prije početka Domovinskog rata imenovan je župnikom Hrastovice (1990.-1995.) i Petrinje (1992.-1995.), dio čega je zabilježen i na HRT snimci iz 1991.
Zapise i promišljanja iz tog vremena objavio je u knjizi “Župnik na prvoj crti”. Kako je sam rekao jednom prilikom, “godine brzo prolaze i novi doživljaji na ne tako davne ratne događaje nanose prašinu zaborava. Dok su mi još svježe uspomene na ratna događanja, u kojima sam i sam bio sudionikom, želim ih zapisati te na taj način doprinijeti da se ne zaborave. Kao ‘župnik na prvoj crti’ – naime, prvoj crti ratnih događanja, budući da sam od 1990. do 1995. godine bio župnik Hrastovice, a od 1992. do 1995. i župnik prognane Petrinje, boraveći u Mošćenici, filijali iste župe, – svjedok sam zbivanja koja su odredila našu noviju povijest. Optika mojeg promatranja nije prvotno nacionalna ni – još manje – politička. Ona je prvenstveno crkvena i – što bih osobito želio – ljudska. Kao svjedok teških ljudskih stradanja bilježio sam, te ratne događaje i sudbine svojih župljana – što u svoje bilježnice, što u župne spomenice, a ponajviše, u svoje srce i sjećanje. Ovdje sam ih donio onakve kakvi još uvijek žive u meni.”
Profesorska služba
Od 1995. godine prof. dr. Vlado Košić počeo je predavati kao asistent pri Katedri dogmatske teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1997. obranio i doktorsku disertaciju o teologu Franji Ksaveru Pejačeviću. Mnogim generacijama prof. Košić ostao je u sjećanju po zanimljivim predavanjima ne baš jednostavnih kolegija “Otajstvo Trojedinog Boga”, “Mariologija” i “Izabrana pitanja o Bogu”.
Nakon imenovanja pomoćnim biskupom zagrebačkim, mons. Košić je 6. veljače 1999., zajedno s mons. Josipom Mrzljakom, po rukama nadbiskupa Josipa Bozanića u zagrebačkoj katedrali zaređen za biskupa. U HBK je obnašao različite službe, poput predsjednika Odbora za sredstva društvene komunikacije, dugogodišnjeg predsjednika Vijeća za ekumenizam i dijalog i, u dva mandata, predsjednika Komisije HBK Iustitia et pax, iz kojega se vremena pamte Izjave Komisije o različitim pitanjima. Od listopada 2017. godine predsjednik je Vijeća HBK za nauk vjere.
Novi život Sisačke biskupije
Petoga prosinca 2009. papa Benedikt XVI. je bulom “Antiquam fidem” ponovno uspostavio Sisačku biskupiju te Vladu Košića imenovao biskupom sisačkim. Dana 6. veljače 2010. biskup Košić preuzeo je upravljanje Sisačkom biskupijom.
S obzirom da je kao teolog, svećenik i čovjek usmjeren marijanski, ne čudi da je mons. Košić bio prvi biskup iz HBK koji je pohodio Međugorje: “Ja sam u Međugorje otišao kao prvi hrvatski biskup iz HBK, ponajprije zato što sam tamo sudjelovao na međunarodnome Mariološko-marijanskom kongresu. Međutim, već sam 2019. bio na Mladifestu. Mislim da je tada to bio okrugli trideseti i s tim smo nastavili u našoj biskupiji. Marijina legija je to organizirala, i organizira nadalje, te je već pet puta Mladifest održan u našoj Sisačkoj biskupiji.
Zanimljivo je da sam prvi i, zasad još uvijek, jedini biskup koji odlazim u Međugorje, ponajprije na Mladifest.
Drago mi je ondje doživjeti vjeru mladih iz čitavoga svijeta, dakako pomoliti se, ali i vidjeti neke prijatelje.”
Mons. Vlado Košić blizak je s mnogima – zajednicama, laicima, a posebno izdvaja hrvatske branitelje: “Puno hrvatskih branitelja tu su ostavili svoje živote i izgubili puno zdravlja, ali obranili su i u krilo domovine vratili ovaj kraj koji je bio razoren i teško devastiran. Ti me ljudi posebno raduju i s njima se rado viđam, družim i iznimno puno razgovaram, pa neke stvari vidim drukčije, bolje ili lošije negoli to javnost zna. Želio bih im biti i bliže u svojim pastoralnim pohodima koji su se zbog Covid-a i zbog potresa nešto prorijedili, ali rado dolazim, i dolazit ću, dijeliti im sakramente.”
Poznat i kao pjesnik, pisac i glazbenik, mons. Košić na pitanje kako provodi slobodno vrijeme, kaže da ga ima sve manje: “Imam jednu drvenu kuću u Moslavini koju sam uredio, misleći da ću se moći više odmarati i tamo provoditi slobodno vrijeme. Ali malo mi je i dalje i sve teže otići tamo, pa bih volio to pretvoriti u jedan centar za mlade. Vjerujem da će to se uskoro dogoditi, možda već i ove godine. Inače, kad stignem, prošećem i izmolim krunicu uz Kupu kad je ljepše vrijeme, ali za druge fizičke aktivnosti nemam vremena.”
“Miljenik” medija
Kao biskup mons. Košić zalaže se za istinu: “Meni je osobno važna ta borba za istinu koju sam kontinuirano pokušao promicati, primjerice kod spominjanja Zrina. Ne mogu ja u rukavicama govoriti o tome tko je pobio župljane te moje župe, tko im je razorio kuće, uništio crkvu i protjerao čitavu župu. To je učinio partizanski pokret, ta famozna komunistička ideja i to u sprezi sa velikosrpskom idejom – da tu ne smije biti hrvatskih katolika. Dakako da se ta istina ni danas ne sviđa onima koji bi htjeli to zataškati i koji ne mare za zločine partizana i komunista. Ali ja to ne mogu ne spomenuti, jer i sam sam to doživio i opet se to ponovilo na ovom području.
Ja samo govorim ono što je istina, a što je mnogima još i danas teško čuti.
Oni imaju neke svoje ideje, pa na neki način dolazim na listu neprijatelja onih koji i dalje u javnosti veličaju propale režime želeći zataškati istinu i ništa ne čineći da se iz povijesti izvuku konzekvence te da se naš narod konačno oslobodi lanaca prošlosti.”
A jeste li znali da je biskup Košić i zaljubljenik u glazbu?
Zaključimo ovaj tekst podsjećanjem da će biskupi Košić i Mrzljak dvadesetpetu obljetnicu biskupskoga ređenja proslaviti 6. veljače na misnom slavlju u 18 sati u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Stepinčevom Krašiću.