Većina katolika ima neke omiljene svece kojima se utječu u zagovor. Naše crkve i domovi puni su njihovih prekrasnih slika. Ipak, za razliku od pobožnosti kao što je krunica, čini se da nas nikada ne poučavaju kako trebamo prakticirati nasljedovanje njihova primjera svetosti. Brojne su brošure i knjige koje nas poučavaju o krunici, zašto i kako je dobro moliti. Katekizam Katoličke Crkve daje nam neki uvid. Uči da su sveci primjeri koje trebamo nasljedovati, „kanonizirajući neke od vjernika, tj. svečano proglašavajući da su prakticirali herojske kreposti i živjeli u vjernosti Božjoj milosti, Crkva prepoznaje snagu Duha svetosti u sebi i podupire nadu vjernika predlažući im svece kao uzore i zagovornike” (KKC 828). Budući da su sveci uzori koje trebamo nasljedovati, zašto ne bismo slijedili njihove primjere u pogledu vlastite pobožnosti prema svecima? Počet ću sa svetom Terezijom iz Lisieuxa, popularnom sveticom i crkvenom naučiteljicom. Posebno su poučne tri zgode iz njezina života, piše Mathew Mckenna s portala Catholic Exchange.

Od djetinjstva je pobožnost prema sv. Josipu protkana ljubavlju.

Kolaž svetaca / Facebook

Kada se sveta Terezija spremala otputovati u Rim da od pape zatraži dopuštenje da u mladoj dobi uđe u karmelićanke, objašnjava da je bila zabrinuta zbog izloženosti nečistoći svijeta. Ona piše:

“Posebno sam se molila svetom Josipu da me čuva. Svaki sam dan molila molitvu: “Sv. Josipe, oče i zaštitnice djevica” . . . tako da sam osjećala da sam dobro zaštićena i prilično sigurna od opasnosti” (Priča jedne duše, poglavlje VI.)

Pobožnost svete Terezije prema svetoj Ceciliji bila je prilično jedinstvena. Naglo je porasla kada je saznala više o životu svete Cecilije i posjetila mjesto njezina mučeništva.

Ovo kratko prisjećanje otkriva nekoliko stvari. Prvo, sveta Terezija je kroz cijeli život imala dosljednu pobožnost prema svetom Josipu. Drugo, vjerovala je svetom Josipu da će je zaštititi od svake nečistoće na njezinu putu. Znala je da je sveci promatraju i štite, uglavnom od duhovnih ozljeda.

Dok je Terezija bila u Rimu, posjetila je grob svete Cecilije u katakombama. Prisjetila se:

Iz Koloseuma smo otišli u katakombe i tamo smo Céline i ja legli u ono što je nekoć bila grobnica svete Cecilije i uzeli malo zemlje posvećene njezinim svetim ostacima. Prije našeg putovanja u Rim nisam osjećala nikakvu posebnu pobožnost prema svetoj Ceciliji, ali kad sam posjetila kuću u kojoj je bila mučena, i čuo kako je proglašena “Kraljicom harmonije” – zbog slatke pjesme koju je u svom srcu pjevala svom Božanskom Suprugu — osjećala sam više od odanosti prema njoj, bila je to prava ljubav kao prema prijatelju. Postala je moja izabrana zaštitnica i čuvarica svih mojih tajni; njezina prepuštenost Bogu i njezino bezgranično povjerenje oduševili su me izvan svake mjere. (Priča jedne duše, poglavlje VI, ).

Pobožnost svete Terezije prema svetoj Ceciliji bila je prilično jedinstvena. Naglo je porasla kada je saznala više o životu svete Cecilije i posjetila mjesto njezina mučeništva. To pokazuje da ako želimo razviti pobožnost prema svecima, bit će korisno učiti o njima. Što je još važnije, sveta Terezija i sveta Cecilija imale su odnos bliskih prijatelja. Sveta Terezija ju je voljela i osjetila ljubav svete Cecilije prema sebi. Rekla je svetoj Ceciliji stvari kao što bi se moglo reći prijatelju. Osim toga, sveta Terezija je bila nadahnuta krepostima svete Cecilije.

Sv. Cecilija

Pobožnost prema svecima nije neka apstraktna praksa, nego stvarno i privrženo prijateljstvo sa svecima.

Kasnije u životu sveta Terezija je u snu dobila viziju časne Ane od Isusa (suputnice svete Terezije Avilske), svetice kojoj nije bila osobito posvećena. Nakon što se probudi iz sna, duboko je dirnuta vizijom, piše:

Kad sam se probudila, shvatila sam da raj doista postoji, i da je to nebo napučeno dušama koje me ljube kao svoje dijete, i taj dojam još uvijek ostaje u meni – tim slađi, jer sam do tada imala samo malo pobožnosti časnoj majci Ani od Isusa. Nikad nisam tražila njezinu pomoć i rijetko sam čula njezino ime. I sada znam i razumijem koliko sam neprestano bila u njezinim mislima, a to saznanje pridodaje mojoj ljubavi prema njoj i prema svim dragima u Domu moga Oca. (Priča jedne duše, poglavlje XI).

Sveta Terezija ističe da je nebo puno ljudi, svetaca, koji nas jako ljube. Kaže da nas vole kao svoju djecu. Iako ih možda uopće ne poznajemo, oni nas ipak vole kao vlastitu djecu. Čak i ako ih potpuno ignoriramo, oni nas i dalje vole kao vlastitu djecu. To znači da je sva naša pobožnost prema svecima odgovor na njihovu ljubav prema nama, nerazmjeran odgovor na njihovu ljubav jer mi njih ne možemo tako voljeti kao oni nas. Njihova ogromna ljubav prema nama trebala bi u nama iznjedriti ljubav prema njima, što je upravo ono što sveta Terezija opisuje da se događa u njoj samoj.

Sveti Josip i Isus

Ukratko, što nas sveta Terezija uči o pobožnosti prema svecima? Prvo, ona nam pokazuje da pobožnost prema svecima nije neka apstraktna praksa, nego stvarno i privrženo prijateljstvo sa svecima. Stoga, kao i kod svake intimne veze, to bi trebala biti redovita praksa. Poput pobožnosti svete Terezije prema svetom Josipu, trebali bismo se redovito moliti svecima, ne samo kad mislimo da nam je njihova pomoć potrebna.

Drugo, budući da je to odnos, trebali bismo učiti više o svecima – više o njihovim životima i spisima. Ako želimo biti blizu nekoga, upoznajmo ga. To će ojačati našu pobožnost prema svecima i dati nam više prilika da učimo od njih.

Treće, trebamo biti zahvalni svecima. Oni nas vole i zauzimaju se za nas čak i ako ih zanemarujemo. Također, baš kao i Bog koji nas je “prvi ljubio”, sveci nas također vole prvi, prije nego mi imamo ikakvu odanost prema njima (1. Ivanova 4:19). Ispravan odgovor na nezasluženu ljubav je zahvalnost, ljubav i odanost.