Gosti programa su ratni izvjestitelj RTL-a Zoltan Kabok, predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović, predsjednik Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog Društva hrvatskih književnika Mirko Ćurić te pjesnik iz Osijeka Goran Rem. Novinarsko-književnički susret “Grad – to ste vi” utemeljen je 2005. godine kao manifestacija koja želi sačuvati uspomenu i sjećanje na ratnog novinara Radio Vukovara Sinišu Glavaševića te na sve žrtve Domovinskog rata.

„Naravno da je priča o ratnom Radio Vukovaru u fokusu programa, odnosno duša programa posvećenog Siniši Glavaševiću koja čuva cijelu tu priču. I ovogodišnji program je također tako postavljen, dakle, Siniša Glavašević je u glavnoj ulozi. Tu su i Zvezdana Polovina, tu je i Branimir Polovina, Vesna Vuković i Alenka Mirković“, kaže Goran Rem. Osim naglaska na ratni novinarski put Siniše Glavaševića susreti tematiziraju i njegov književni rad,  posebno, kako ističe Rem,  njegovo pismo dobrote i kreativnosti koje nam je poslao putem Priča iz Vukovara.

„Siniša  Glavašević je u ovih nekoliko priča koje nam je ostavio napisao jedan novi jezik, jezik novog čovjeka. Dao nam je kompletan rječnik, sintaksu, misao…dao nam je sve spremno da, nakon što užas i destrukcija prestanu, imamo čime govoriti o  ponovnom prebivanju čovječnosti na ovom prostoru. Ono što je loše je to da taj jezik nismo naučili iako su upravo njegovi kolege i kolegice – u prvom redu Alenka Mirković u romanu „Glasom protiv topova“ – nastavili taj rječnik pretvarati u komunikaciju koja je prisutna. U književnosti, u medijima i na fakultetima nastojimo njen roman i Sinišine priče proslijediti u školstvo  želeći da ti tekstovi dođu što bliže čitatelju. Međutim, ova naša suvremenost je toliko intenzivno zaprljana negativitetom da ona ne može komunicirati sa Sinišinim pričama. Njegove priče imaju nultu toleranciju, odnosno imaju apsolutnu netoleranciju spram destruktivnosti,  a mi smo u kojekavim prigodnim, praktičkim igrama, nadigravanjima, zapravo, vrlo skloni upotrebljavati negativitetni um. Dakle, ne koristimo to što smo dobili od Siniše. Ali zato trebamo to ponavljati, opisivati i slati ponovno ono što nam je on ostavio.“

Priča o gradu

“Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?

Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.

Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi!”