Na početku emisije Matija, Paula i Ivana složili su se kako je uloga oca i majke u odgoju djeteta važna, ali da se u zadnje vrijeme puno veći naglasak stavlja na važnosti majke u odgoju, a zanemaruje se uloga oca.

Uloga oca u obitelji

Ante Bilaver ustvrdio je da društvo zaista prožima kriza očinstva. “Sama činjenica da ovo društvo zovemo društvo bez očeva pokazatelj je koliko je ta kriza očinstva velika”, rekao je.

Osvrćući se na sliku Boga Oca u našem životu, Ante je istaknuo da je otac ključan u predstavljanju slike Boga kao Oca. “Bog je Otac i muškarac je otac i po samoj toj simbolici mu je povjerena ta uloga, ne samo povjerena nego je i dizajniran biti otac. Taj Božji dizajn traje od Adama do kraja svijeta. Božja riječ kaže da svako očinstvo ima svoj izvor u Bogu Ocu i da nema očinstva na zemlji koje nema svoj izvor u Bogu. Muškarcima je na poseban način darovana ta odgovornost, predstaviti Boga Oca, Boga Stvoritelja neba i zemlje svojoj djeci. Njihova uloga je jedinstvena i nezamjenjiva”, pojasnio je.

Muškarcima je na poseban način darovana ta odgovornost, predstaviti Boga Oca, Boga Stvoritelja neba i zemlje svojoj djeci. Njihova uloga je jedinstvena i nezamjenjiva.

Ustvrdio je da je Bog muškarcu naumio odgovornost podizanja djece i pritom naglasio da bi očevi djeci od začeća trebali biti ogledalo tko je Bog Otac. “Zato je Bog povjerio neke ključne stvari muškarcu i njegovoj ulozi”, dodao je.

Na pitanje kako posredovati Boga Oca osobi koja je ravnodušna spram pitanja Boga i vjere upravo zbog lošeg iskustva s ocem, odgovorio je: “Ako je osoba ravnodušna, to je već dio procesa u toj ranjenosti. Ravnodušnost je samo jedna faza i nikada ne traje beskonačno. No ako osoba dođe u stanje povrijeđenosti, da je indiferentna i ljuta i ne želi trenutno otvoriti svoje srce za nešto novo, onda je njima jako teško pomoći. Možeš tu biti samo kao svjedok i zagovornik, odnosno kao molitelj, moleći da Bog providi osobi milost da joj se srce promijeni i da zatraži pomoć. A kada bi došlo do toga da je osoba koja je indiferentna želi napustiti svoju povrijeđenost i poželi izići iz svoje rane, onda Bog ima jako puno načina kako pomoći. Ključno za sliku Boga Oca je da postoji jedan muškarac, otac, jedan autoritet koji je zreo i zdrav i u čijem životu se može vidjeti i od njega doživjeti te očinske stvari. Mislim da je to najbrži put kako doći do Boga Oca”.

Ključno za sliku Boga Oca je da postoji jedan muškarac, otac, jedan autoritet koji je zreo i zdrav i u čijem životu se može vidjeti i od njega doživjeti te očinske stvari. Mislim da je to najbrži put kako doći do Boga Oca.

Dodao je da Bog zna što je svakoj osobi potrebno, zna s čim se svaka osoba muči, Njemu ništa nije skriveno. “Ne samo da zna, nego zna i što će s tim. Svi koji su ranjeni na području očinstva, rekao bih da je najbolja stvar koju mogu napraviti doći k Bogu iskrena srca, makar i s ljutnjom i zamjeranjem, i izliti svoje srce pred Gospodinom, a On će to blagosloviti. On zna što će napraviti i što je osobi potrebno i ima duboko razumijevanje za ljude”, poručio je.

Paula Knežević, Ivana Markić, Ante Bilaver i Matija Đudarić

Glavne tri uloge oca u obitelji

Govoreći o ulogama oca, istaknuo je da u svakom dječaku “čuči” jedan otac koji se tek treba dogoditi te dodao: “Svi smo mi muškarci stvoreni za očinstvo, bilo tjelesno, bilo duhovno. To je naša svrha i naš dizajn. Stvoreni smo da se plodimo i množimo u svakom smislu. Da budemo plodni emotivno, duhovno i u svom radu”.

Istaknuo je tri uloge oca u obitelji. “Na prvom mjestu je zaštita. Otac daje zaštitu i sigurnost. Na drugom mjestu je stabilnost. Otac osigurava sredstva za život, ali ne samo da osigurava sredstva nego osigurava sve što se podrazumijeva u tom smislu. Posebno bi kršćanski očevi trebali osigurati puno više od sredstava. Treća stvar je podrška, u vidu toga da jedan otac izgrađuje na takav način djeci identitet da oni izgrade jedno takvo samopouzdanje i samopoštovanje da ih osposobi za svijet, a ne da imaju strah od svijeta. Da u sebi imaju stabilnost i sposobnost da odu u taj svijet i da ga ‘rasture‘. Da im osigura sve ono što je potrebno i da on otkrije u njima klice njihovih talenata, klice njihovih sposobnosti i da ih on usmjeri u ispravnu školu, ispravan fakultet. Da on prvi u njima potakne prvi tu njihovu jedinstvenost i vrijednost. Tako da djeca od strane svoga oca budu potaknuta i osnažena otići u svijet”, rekao je.

Otac daje značaj i to na takav način da nas disciplinira. U pravilu tamo gdje nema discipline, gdje nema reda nema često puta ni vrijednosti.

Ante Bilaver je naglasio da očevi više utječu na naš identitet od majke. “Otac daje značaj i to na takav način da nas disciplinira. U pravilu tamo gdje nema discipline, gdje nema reda, a često ni vrijednosti. Očevi su ti koji utiskuju taj značaj i vrijednost u svoju djecu”, dodao je Ante, govoreći o važnosti oca u odgoju djece.

Naglasio je kako očinstvo u sebi nosi i određenu dozu umiranja i patnje, pojasnivši to riječima: “Ne možeš biti otac ako nisi spreman poduzeti veliku žrtvu i patnju. To je danas velik problem, jer mladi trebaju znati da je kultura potpuno suprotna, ide jednom individualizmu i slobodarstvu. Moje potrebe, moje želje, moji pozdravi, radim što god hoću i odbacujem sve autoritete. Tamo gdje nema autoriteta, velik je nered. Mladi bi trebali prepoznati što kršćanska kultura donosi i vidjeti da je to stvarno potrebno i poželjno”.

Odrastanje bez oca

Ante je posvjedočio da mu je bilo teško odrastati bez oca i da mu je to zaista bila jedna ogromna ‘rupa’ u srcu i velika rana. “Više sam bio okrenut prema toj boli i nedostatku nego da ću u životu nešto postići i ostvariti. Jako mi je bilo teško orijentirati se na budućnost u smislu samoostvarenja. Godinama je to bila moja molitva, u smislu: ‘Bože, ako si živ, zašto si to dopustio?’. Kasnije se sve to okrenulo u jednu veliku čežnju za otkrivanjem Božjeg očinstva, jer sam kao muškarac shvatio da ne mogu postati muškarac u mjeri u kojoj bih to želio – bez očinske figure. Bog je bio stvarno kreativan i dobar i jako se trudi, i to na nevjerojatne načine da mi pokaže da je živ i dobar Otac. I lagano je krenulo moje unutarnje ozdravljenje te moje rane očinstva koja je jako duboka i slojevita”, posvjedočio je.

Godinama je to bila moja molitva, u smislu: ‘Bože, ako si živ zašto si to dopustio?’ i onda se sve okrenulo u jednu veliku čežnju za otkrivanjem Božjeg očinstva…

Naglasio je da sve ono što treba otac dati on nije niti na jednom području to primio.

“Ljudi trebaju znati da, bez obzira kakvi su ti roditelji, Bog ti može dati milost velike ljubavi i naklonosti prema njima. Ti možeš svoju ranu s Gospodinom preobraziti na takav način da možeš primiti ljubav i razumijevanje za svoje roditelje i dobiti za njih tu Božju perspektivu da ih možeš i blagoslivljati. Možda nikad nećeš s njima imati dobar odnos, ali ćeš doći do toga da ćeš ih moći blagoslivljati. I ne samo to, nego će ti Bog pokazati kako ih On vidi i tako ćeš postati osoba koja ima proročku riječ za svoje roditelje. I ta proročka dimenzija može donijeti promjenu u vaš odnos”, rekao je.

Poruka muškarcima

“Poručio bih muškarcima i očevima da je očinstvo najljepša stvar koju mogu doživjeti i da smo svi stvoreni za to. Iako možda to ne vide i ne znaju htio bih da budu pošteni i iskreni prema sebi te da uđu u molitvu ili barem u neku vrstu istraživanja kao jedan izazov da vide je li to uistinu tako. Pogotovo muškarcima koji su kršteni, koji su po svom krštenju primili duh posinstva, ali i tri službe po krštenju, htjeli oni to ili ne, po krštenju su svećenici, proroci i kraljevi. Potaknuo bih ih da malo istraže što to znači i što su primili, a da nisu ni znali. Neka malo istraže kakvim ih je počastima i častima Bog Otac obdario i koja je njihova uloga, svrha njihova života i da mogu imati nevjerojatno prekrasan život”, poručio je.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje!