Sakrament krštenja može se nazvati barem trima različitim imenima od kojih svaki otkriva specifičnu duhovnu dimenziju. Katekizam Katoličke Crkve ima cijelo jedno poglavlje posvećeno sakramentu krštenja i u njemu su predstavljena tri različita naziva za inicijaciju u kršćanski život.
KRŠTENJE
Taj se sakrament naziva krštenje, prema središnjem obredu kojim se obavlja: krstiti (grč. baptizein) znači “poniti” ili “uroniti”; “poniranje” u vodu simbolizira katekumenov ukop u Kristovu smrt, iz koje on uskrsnućem s njime ustaje kao “novo stvorenje”, piše Aleteia.
(KKC br. 1214)
KUPELJ NOVOGA ROĐENJA I OBNAVLJANJA PO DUHU SVETOM
Ovaj se sakrament naziva i “kupelj novoga rođenja”, jer označava i zapravo donosi rađanje iz vode i Duha bez kojih nitko “ne može ući u kraljevstvo Božje”.
(KKC br. 1215)
PROSVJETLJENJE
Ova kupelj se zove prosvjetljenje, jer su oni koji prime ovu [katehetsku] uputu prosvijetljeni u svom razumijevanju. . . .” Primivši u krštenju Riječ, “svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka”, krštenik je “prosvijetljen”, postaje “sin svjetla”, dapače, i sam postaje “svjetlost”.
(KKC br. 1216)
Katekizam također navodi nekoliko drugih naziva koje je citirao sveti Grgur Nazijanski, ali koji nisu toliko popularni u kršćanskoj literaturi: “Zovemo to darom, milošću, pomazanjem, prosvjetljenjem, odjećom besmrtnosti, kupkom ponovnog rođenja, pečatom i najdragocjeniji dar.”
Svako ime otkriva drugu duhovnu dimenziju sakramenta krštenja.