Nedavno sam pogledao video u kojem jedan indijski guru objašnjava kako je Bog najveća laž koju je čovjek ikada izmislio. Čovjek je nesiguran, bojažljiv i ne može prihvatiti da je smrtno biće. Kako će dobiti odgovore na ta pitanja? Tako da jednostavno kaže – postoji Netko tko će me spasiti, istaknuo je.

Taj video nisam pogledao do kraja. Iskreno, mislim da nije bilo potrebe jer je u nastavku videa taj, usudim se reći, jadan čovjek obrazlagao svoju tezu koju po mom sudu nikako nije mogao obrazložiti. On je pokušao nešto obrazložiti.

Što je istina?

Taj jadan guru nije jedini koji je ovako nešto ustvrdio. Prije otprilike nekih stotinjak godina bio je još jedan takav – Sigmund Freud, koji je otišao toliko daleko da je čak rekao da je religioznost kod čovjeka znak njegove bolesti na psihološkom području. Ne želim o njima, ali potaknut ovom dvojicom te uz nadolazeći blagdan života – Božić, ne mogu ne prokomentirati, usudim se reći takvu laž.

Kako shvatiti čovjeka bez Boga? Kako znati nešto o čovjeku bez Boga? Kakva je to antropologija bez teologije? Rekao bih da je to antropologija brojnih ideologija u kojima je sloboda govora toliko dopuštena i naglašena – osim kada je riječ o Bogu. Cjelovita antropologija mora stajati na čvrstim temeljima, a bez teološkog promišljanja – o njoj nema smisla govoriti.

Čovjek je jadan, bijedan, bojažljiv – smrtan, reče taj guru. Je li pogriješio u toj izjavi? Nije. Ali, dragi moj guru, Bog nije ideja. Bog nije čovjekova izmišljotina s kojom bi on pobjegao u neki nerealni svijet kako se ne bi suočio sam sa sobom.

Jedino što ima smisla je ljubav. Voljeti i biti voljen. Uzet ću jedan aspekt hinduističke misli kako bih je povezao s Božjom logikom (logikom koja je po nekima izmišljena jer je produkt čovjekove misli).

Bog nije ideja. Bog nije čovjekova izmišljotina s kojom bi on pobjegao u neki nerealni svijet kako se ne bi suočio sam sa sobom.

Ako se član moje obitelji nalazi na smrtnoj postelji, a ja ne vjerujem da Bog postoji, već vjerujem u ideju reinkarnacije – kako ću utješiti tog svog člana obitelji? Hoću li mu reći: Ne brini, redovito ću te zalijevati kada postaneš biljka? Ili – ako zagrlim svoju djevojku – jesam li zagrlio djevojku ili reinkarnaciju neke druge osobe?

A onda, kada promislim tako – pitam se – tko je tu izmislio koji pojam.

Laž, ili…?

Bog nije pojam. Bog je osoba. Pitaš me – kako znam, a ja odgovaram – jer je to zabilježila povijest, ne ja. Bog je hodao ovom zemljom. Ni ovo nisam izmislio, već saznao iščitavajući i proučavajući – a onda – moleći i vjerujući.

Još su drevni antički filozofi promišljali o tome da sve stvoreno mora imati svoj uzrok. Taj uzrok, taj “Pratemelj” mora biti jedan, dobar, istinit i lijep. To nešto što je uzrok svega drugoga mora biti samo jedno, samo dobro, samo istinito i samo lijepo. To će reći da ti atributi moraju biti u punini. No, spomenuo sam da je riječ o atributima, a njih ne možemo pripisati nečemu, već nekome – dakle osobi.

Ako se član moje obitelji nalazi na smrtnoj postelji, a ja ne vjerujem da Bog postoji, već vjerujem u ideju reinkarnacije – kako ću utješiti tog svog člana obitelji? Hoću li mu reći: Ne brini, redovito ću te zalijevati kada postaneš biljka? Ili – ako zagrlim svoju djevojku – jesam li zagrlio djevojku ili reinkarnaciju neke druge osobe?

Kroz povijest čovječanstva postojala je jedna takva osoba – Isus iz Nazareta. Djela apostolska zabilježila su – Prošao je zemljom čineći dobro. U povijesti čovječanstva postojao je (a i danas postoji!) Netko tko je samo dobar i samo istinit. I zamisli, dragi čitatelju – taj Netko je Isus iz Nazareta.

Ne traži čovjek Boga, već Bog čovjeka!

Vraćam se na početnu misao o tome da je čovjek jadan i da je u svojoj bijedi izmislio Boga. Bog je taj koji dolazi čovjeku. U monoteističkim religijama ( židovstvu i islamu) čovjek je tak koji traži Boga, dok je u kršćanstvu totalno suprotna percepcija – Bog traži čovjeka.

Da, Bog silazi na zemlju. Bog se rađa. Bog postaje čovjek kako bi susreo čovjeka, kako bi našao tog jadnika i bijednika (koji si to nerijetko niti ne želi priznati!) Silazi na zemlju kako bi čovjeku pokazao put kojim mu je ići, kako bi mu pokazao koliko je zapravo voljen.

Djela apostolska zabilježila su – Prošao je zemljom čineći dobro. U povijesti čovječanstva postojao je (a i danas postoji!) Netko tko je samo dobar i samo istinit. I zamisli, dragi čitatelju – taj Netko je Isus iz Nazareta.

A to…to nije laž. Laž je živjeti u uvjerenju da ne trebam Boga. Laž je živjeti u uvjerenju da sam sebe mogu spasiti. Laž je živjeti u uvjerenju da sam ja Svemogući. Laž je ne priznati si utisnutu žeđ u sebi za Bogom.

Bog nije ideja. Bog je osoba. Utjelovljenje je povijestan događaj i nije racionalan – nego je superracionalan.