Budi dio naše mreže

Što je privrženost? Imamo li u praksi problem s privrženošću bila je tema emisije "S druge strane ogledala" u kojoj je 20. prosinca gostovala Vedrana Blašković, bračna i obiteljska savjetovateljica, Ured za obitelj Riječke nadbiskupije.

/ im

Privrženost

Govoreći kada nastaje prva privrženost Vedrana Blašković istaknula je: “Ona se stvara rođenjem djeteta. Tada dijete prvi put ugleda majku i stvara se prva bliskost i onda se to kroz hranjenje, dojenje i brigu razvija. tu se stvara prva privrženost, u uskom smislu. Privrženost kroz cijeli život jačamo ili ju zbog nekih situacija gubimo, odnosno postaje krhija”.

Pri tom je naglasila: “Što roditelji više odgovaraju na potrebu djeteta to dijete više stvara provrženost i stoga je važno prepoznati djetove potrebe. I to se razvija cijeli život. Privrženost je kao čitanje potreba drugoga i svojih i onoga s kojim želimo graditi temeljni odnost. Privrženost je temeljna sigurnost”.

Privrženost je temeljna sigurnost.

A na pitanje o nesigurnoj privrženosti odgovorila je: “Nesigurna privrženost nastaje kada roditelji nisu znali odgovoriti na potrebe djeteta. No ima pomoći da se kroz život to promijeni. Otac je važan da bude podrška majci i kad je majka sigurna onda ona može dati sigurnost. Ali i otac treba biti uključen i to je jako dobro i za majku i za dijete”.

Uloga roditelja

Vedrana Blašković rekla je da je činjenica da su mame danas svjesnije da se trebaju posvetiti trudnoći, a kasnije djetetu i da one moraju biti smirene i da se one moraju dati. “Važni su prvi sati i prvi dani, ali važan je i cijeli život jer se cijeli život učimo sigurnosti. Djeca trebaju utjehu. Važno je roditeljsko uho da čuje što dijete treba. Važno je da se dijete utješi što se više može i onda ono stječe sigurnost”, istaknula je.

Dodala je poruku za roditelje: “Poruka i za mame i za tate jest da brinu je li to što rade djetetu ugodna”.

Ključne situacije

Kazala je da ne postoji potpuno zdrava privrženost. “Ima onih koji su sigurniji i koji će manje biti plačljivi i manje će kasnije prigovarati i žaliti nego će nastojati riješiti ju. Biti će spremni na traženje odgovora. Kod nesigurnih privrženosti ako dijete dođe više puta kod roditelja sa svojom brigom i roditelji tome ne pridaju važnost i ako to dijete stalno dobiva takvu komunikaciju dijete se počinje oslanjati na samog sebe. Shvati da se ne može osloniti na mamu ili tatu i to utječe kasnije na stvaranje partnerstva”, rekla je.

Problem s privrženošću

Dotaknula se i problema s privrženosšću i pri tom istaknula: “Najviše što vidim jest kao se oslanjaju sami na sebe. Muž misli da neće kod žene dobiti pomoć, razumijevanje ili utjeku i obrnuto. Uđu u negativan obrazac i onda ne dobivaju tu pomoć. To je nekakav znak da nisu davno prepoznati. Mi odrasli učimo djecu da prepoznaju svoje potrebe, ali najprije ih moramo prepoznati kod sebe kako bismo ih prepoznali kod djeteta”.

Govoreći o temeljnim potrebama djeteta kazala je da je važno da roditelj razlikuje što je potreba, a što želja. “Roditelj vježba što je želja, a što potreba. Želje možemo ispunjavati koliko možemo i koliko mislimo da je dobro. Nije dobro sve želje ispunjavati. To radi egocentrično dijete. Potrebe je jako važno ispunjavati. Potrebe su osnovne: hrana, odjeća i briga.

Roditelj vježba što je želja, a što potreba.

“Da bi odrastao čovjek mogao doći do toga da traži nebesku utjehu mora iskusiti ljudsku utjehu”, dodala je govoreći o traženju nebeske utjehe.

Zahlađivanje odnosa

Govoreći o zahlađivanju odnosa između muža ili žene naglasila je da ima popravka. “Ako dođu u savjetovalište može im se pomoći i uvijek se dođe do toga da je ta privrženost u dječjoj dobi bila loša. Vidimo kada je to bilo i da oni imaju uvid da je to jako utjecalo na njihov odnos i da je to mjesto njihove ranjivosti, mjesto gdje nisu tada bili utješeni i mjesto gdje sada trebaju utješit jedno dugoga. Kada nisu to učinili krenili su se odvajati, odnosno zahladili su odnose”, istaknula je.

“Oni mogu naučiti kako steći sigurnost da s emogu drugoj osobi otvoriti. To je rizika povjeriti se drugoj osobi, ali važno je da skupe hrabrosti. Potrebno je nekoliko susreta da povjeruju da to mogu i sve lakše se otvaraju jedno pred drugim”, naglasila je Blašković.

Dobri odnosi

“Ne možemo nikada znati do kraja kako će naš brak teći. Važno je imati ideju da uvijek utjehu mogu tražiti u Bogu u pravom smislu riječi. Nikada ne možemo sto posto se osloniti na čovjeka. I u braku smo tajna jedno drugome. To tražiti prije braka ili na početku braka nije dobro. U odnos treba ulagati, brinuti se o odnosu, razgovarati o odnosu. Ako iskreno pitamo drugoga kako mu je i što mu smeta onda taj odnos dorađujemo i činimo ga ljepšim”, dodala je.

Nikada ne možemo sto posto se osloniti na čovjeka.

Osvrnula se i na neiskrenost u odnosima i pri tom rekla da ipak dođe uvijek do iskrenosti.

Posebno je naglasila važnost molitve u odnosima posebno roditelja i djeteta jer ako dijete zna da roditelj moli za njega onda stječe još veću sigurnost. “Važna je kućna i obiteljska molitva i tu se stječe sigurnost”, istaknula je.

Sveta Obitelj – uzor

“Kroz obitelj nam Bog pokazuje da nam u potpunosti dolazi u susret. Ljepota Božića je u tome da je Božja ljubav došla na prekrasan način do nas, kroz Svetu Obitelj. Gdje Josip i marija se brinu najbolje što znaju za Isusa. Najnesigurniju egzistencijalnost prolaze u prvim danima svoje obitelji. Poruka Božića je otajstvo, tajna, da unatoč raznim životnim izazovima mi opstajemo i ostajemo i gradimo zajedništvo i što god se dogodilo i to je prava privrženost. Biti ću uz tebe i kada ti je najteže. Sveta Obitelj nam treba biti inspiracija. Ljepota naše vjere je da imamo i vrijeme za utjehu i za radost i za nadu i da jedino što trebamo jest da budemo otvoreni”, poručila je.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje!

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja