I ovu godinu Zajednica Cenacolo organizira Žive jaslice na Opatovine koje su zaista puno više od predstave. Pozivamo vas sve da dođete na Opatovinu pogledati prikaz Isusova rođenja koju pripremaju dečki i cure iz Zajednice. Predstave možete pogledati 20., 21., 23., 25., 26., 29., i 30. prosinca te 1. i 6. siječnja u 16, 17 i 19 sati. Povedite svoje malene i ispričajte im priču o Živim jaslicama.
Supružnici Božić već dugi niz godina sudjeluju u Zajednici Cenacolo, a svoje iskustvo podijelili su u HKR-ovoj emisiji Aktualno.
Branko je poznat po svojim pričama djeci. Prvenstveno govoreći o ulozi djeda Branko je istaknuo da ga to jako ispunja da svu djecu rado prima i doživljava ih kao svoje unuke. “Ove godine od životinja imat ćemo samo kokoši. Lani je magarac zaista bio atrakcija”, dodao je.
Osvrćući se na život mladića u zajednci Cenacolo Ljubica je kazala da njima ovaj život znači puno pri tom dodajući da izgleda kako da su ponovno rođeni. “To je valjda Božji put da kad prođu kroz jedno zlo da imaju novi, pravi i istinski život jer bez dragog Boga nema života. Mi smo uvijek tu, ne smo roditelji Branko i ja, nego puno ima roditelja koji dolaze k njima i koji im pomažemo. I sad dok su priremali Betlehem svaki dan im je netko donosio ručak. Osjećaju se da nisu ostavljeni nego da smo mi uvijek uz njih”, rekla je.
Osjećaju se da nisu ostavljeni nego da smo mi uvijek uz njih.
Ulazak u Zajednicu
Branko je kazao da je sam ulazak u Zajednicu i praćenje Zajednice ne da smo donosi dobro ne smo sinovima i kćerima koji su u zajednici nego i roditeljima. “Mi se mijenjamo. Danas sam zahvalna Bogu na svome sinu koji je bio narkoman, ne zato što je on pri Zajednici i što sam upoznao Majku Elviru, nego što sam se i ja promijenio i danas živim jednim drugim životom. Vjerujem da okolina oko mene vidi da sam drugačiji nego sam prije bio, i u vjeri, i u ponašanju i u strpljenju te u razgovor s nekim”, naglasio je.
Ljubica se dotaknula i trenutka kada je morala prihvatiti da joj je dijete ovisnik te istaknula: “Bila je to velika bol koju sam morala proći da bi kasnije mogla s nekim poslije o tome popričati. Težak je to bio put, ali Bogu hvala da smo došli do Zajednice Cenacolo i krenuli put spasenja našega sina i našeg bračnog i obiteljskog života. Imamo još jednoga sina kojeg smo u to vrijeme zapostavili jer nismo imali vremena za njih”.
“Vjerujem da sam i ja pridonio da moj sin upadne u ovisnost jer sam bio grub, nisam imao vremena i strpljenja. Danas bih sigurno drugačije s njim razgovarao. Vjerujem da se ne bi dogodio zid koji se dogodio između nas dvojice. Prva droga je prva laž, odnosno kada dijete roditeljima kaže prvu laž, ponavljala nam je Majka Elvira. Siguran sam da sam ja pridonio puno da naš sin postane ovisnik”, dodao je Branko.
Siguran sam da sam ja pridonio puno da naš sin postane ovisnik
Majka Ljubica naglasila je da joj je teško bilo prihvatiti tu činjenicu da je njihov sin ovisnik. “Vidjela sam da se nešto promijenilo, vidjela sam da je promijenio društvo, ne mogu reći da je dolazio kasno doma, ali čudan mi je bio. Znala sam ga pitati kakve su mu oči jer mi je to bilo čudno. U dubini duše nisam željela priznati da nešto nije u redu. Prvi put kad je došao doma i nije mogao pričati prvo što sam pomislila je da je on pijan. Izgalamila sam se na njega i potjerala sam ga u sobu. On je otišao, ali drugu večer je došao isti. Shvatila sam drugi put da ne smrdi po alkoholu i spoznala sam da se drogira. Rekla sam mu: ‘Ti nisi pijan, ti si drogiran‘, a on mi je odgovorio: ‘Pa šta da jesam‘. Počela sam ga udarati šakama, nisam znala što da radim. Imala sam osjećaj da po vreći pijeska udara. Zamolio me da ništa ne kažem tati”, prisjetila se.
Istaknula je da je rekla mužu sve i da su zajedno odlučili tražiti zajedničko rješenje.
“Znam da sve one patnje koje smo mi propatili i koliko nam je bilo teško, to je bilo samo za to da on dođe natrag u Zajednicu i da ostane živ. Vjerujem da mi to nismo napravili ne bi bili ni sretni ni veseli, a ne bi bili u zajednici, nego bismo svaki dan išli na groblje. Siguran sam da je sve to plod molitve. Jedino me molitva spasila. Bog mi je jedini dao snage da sve to izdržim”, istaknuo je Branko.
Siguran sam da je sve to plod molitve. Jedino me molitva spasila.
Ljubica je naglasila da su im u Zajednici uvijek pri ruci. “Sada kada pripremaju Žive jaslice donosimo im ručak kako bi imali topli obrok. Donesemo im ili čaj ili kiflice i kolače ili nešto za sendviče. Uvijek smo tu tako da znaju da ih mi nismo odbacili i da smo im potpora kada su oni na pravom putu i kada nas trebaju”, naglasila je.
Branko je naglasio da često zna reći dečkima kako su prije imali sve i bili nesretni, a sada u Zajednici nemaju ništa, a sretni su. “Nije materijalno bitno. Mi roditelji moramo malo na to pripaziti, oni koji su u Zajednici ne treba ih puniti materijalnim. Oni znaju kako treba, pustimo njih. Ja nikad ne bih bio u Zajednici da sam znao riješiti problem svoga sina. To nisam znao pa sam pustio Zajednici da to radi”, rekao je.
Ja nikad ne bih bio u Zajednici da sam znao riješiti problem svoga sina.
Promjena života
Govoreći o radovima koje Zajednica izrađuje Ljubica je istaknula da ima jako lijepih poklona koji se mogu kod njih kupiti. “Sve je ručni rad. Sve ono što vidite to su dečki i cure izradili. Dečki peku keramiku i izrađuju, ali cure bojaju. Ima nekih stvari koje one crtaju danima. Srce mi je bilo puno dok sam ih promatrala kako to rade. One su sve to radile i tako su pjevale, ozarila sam se kada sam ušla u njihovu prostoriju. Kada se sjetim kakvi su bili prije nego su ušli u Zajednicu, dođu prazni i ugasnuti i to su mladi ljudi i kada ih vidite nakon par mjeseci kako pjevaju i kako su sretne i onda vidimo da je to dragi Bog u njihovim srcima”, istaknula je Ljubica.
Svatko sebe daje u onu ulogu koju dobije. Bilo da je sv. Josip, pastir ili netko drugi to je njima veliki osjećaj.
“Svatko sebe daje u onu ulogu koju dobije. Bilo da je sv. Josip, pastir ili netko drugi to je njima veliki osjećaj. Razgovaram neki dan s jedim dečkom koji mi s oduševljenjem prepričava kako će na Opatovini glumiti anđela, a na Opatovini sam počeo s glupostima. A danas ću glumiti anđela. Svi oni znaju gdje su bili, a danas glume jedno nanovo rođenje, svoje nanovo rođenje. Oni nisu glumci to su oni, oni su presretni. Svakakvih je vremena bilo i kiše i snijega i hladnoga, ali to je uvijek sve veselo i nasmijano. Još nisam vidio nekoga tmurnog i nesretnog svi su uvijek veseli i radosni”, poručuje Branko.
Cijelu emisiju poslušajte ovdje!