"Zato, kroz ovo milosno vrijeme iščekivanja i pripreme za dolazak malenog Isusa u svoje molitve stavimo srca svih svećenika koji unatoč svim nerazumijevanjima, naporima i poteškoćama i dalje neumorno i odvažno navještaju Riječ Božju i kao odabrani i pozvani ostaju vjerni svome pozivu", napisala je školska sestra franjevka Krista Kralja Mostarske provincije s. Ivana Klara Čuić na svojim društvenim mrežama.
Pitam jedno jutro djecu što oni misle što je to duhovna obnova. Kaže jedan dječak: „To bi značilo da letimo na Nebo.“ Drugi dodaje: „Ona će pomoći ljudima da budu sveti.“ I treći kaže: „Tamo će se moliti Bogu.“
Djeca su po tko zna koji put bila u pravu. Daje nam se prilika da spoznamo put prema Nebu. Put koji nam može pomoći da se posvetimo, da unesemo mir i radost u svoje srce i svoju obitelj. Put kojemu je potrebna molitva da bi mogli koračati i da bi tek tako ispunjeni mogli bližnjima darovati sebe i Onoga koji se nama darova. Ta, prazni ništa ne možemo dati. Nastaje samo propuh nerazumijevanja pored kojeg se lede žile i zbog kojega često druge nesvjesno povrijedimo.
Da bi se mogli do kraja ispuniti, osnažiti i primiti Isusa u svoje srce potreban nam je onaj koji se odazvao na poziv služenja – svećenik. Samo je on taj koji može donijeti Živog Krista i udijeliti nam blagoslov po svojim svećeničkim rukama.
Da bi se mogli do kraja ispuniti, osnažiti i primiti Isusa u svoje srce potreban nam je onaj koji se odazvao na poziv služenja – svećenik.
Boli činjenica da se sve češće svećenike promatra u svjetlu onoga što propagiraju mediji. Sve češće padamo u zamku zloga i mislimo kako nam oni nisu potrebni.
A, kad bi tražili sumnjam da bi na istim medijima pronašli neki pozitivan prilog o svećenicima koji žive svetim životom, svjedoče i navještaju Radosnu vijest i služe svome narodu. Ne pitamo se vjerojatno zašto!? Pa, kakva bi to ekskluzivna vijest bila i kako bi to privuklo gledatelje i čitatelje.
Ni svjesni nismo kolika je njihova uloga u našem životu. Našoj pripremi za Nebo. Ni svjesni nismo da smo preko svećeničkih ruku oprani od istočnog grijeha, da skidamo teret koji se svakodnevno nakuplja i dobivamo okrjepu na zemaljskom putovanju.
Ni svjesni nismo da smo preko svećeničkih ruku oprani od istočnog grijeha, da skidamo teret koji se svakodnevno nakuplja i dobivamo okrjepu na zemaljskom putovanju.
Primamo Tijelo i Krv Isusa Krista. Živi Bog koji dolazi i dariva nam se u posvećenim prilikama kruha i vina.
Pa, tko nam drugi može donijeti Isusa, osim svećenika??
Zato, kroz ovo milosno vrijeme iščekivanja i pripreme za dolazak malenog Isusa u svoje molitve stavimo srca svih svećenika koji unatoč svim nerazumijevanjima, naporima i poteškoćama i dalje neumorno i odvažno navještaju Riječ Božju i kao odabrani i pozvani ostaju vjerni svome pozivu. U Presveto Srce Isusovo koje trpi i krvari stavimo i Njegove službenike koji zbog nepouzdanja, nevjernosti i slabosti padaju pod teretom grijeha.
Pa, tko nam drugi može donijeti Isusa, osim svećenika??
Sv. Ivan Marija Vianney govori ovako: „O kako je svećenik velik!.. Kada bi to shvatio, umro bi…Bog ga sluša: on izgovori dvije riječi, a Naš Gospodin silazi s neba na njegov glas i zatvara se u malu hostiju…“
Sjeti se i ti Arškog župnika kad drugi put budeš govorio loše o onima koji ti donose Krista, Živog i potpunog. Molimo Isusa da nas sve promijeni u Sebe i učini sposobnima u svemu vršiti Njegovu svetu volju. Molimo ga da nam pomogne da zajedno letimo prema Nebu. I recimo mu hvala za dar svećeničkog reda i hvala za svakog svećenika koji je bio i jest dio tvog životnog puta.