Fra Vladimir Vidović je na početku emisije naglasio kako su ove tri riječi vrlo bremenite svojim značenjem, ali i znakovite. “Uoči vremena došašća koje je pred nama, potrebno je razmišljati o njima, ali i o tome kako ih na pravilan način živjeti. Ovo su ujedno i preduvjeti za kvalitetno vrijeme provedeno s Bogom i molitvu”, rekao je.

Najprije je važno uočiti razliku između osamljenosti i samoće.

Samoća može biti izabrana ili nametnuta. Riječ “nametnuta” ima prisilan prizvuk. Samoća je svojevoljno izabran odmak od drugih i od svijeta, a osamljenost je muka i ona nikada nije slobodno izabrana. Samoća nije bijeg od ljudi, nego put u drugačiji odnos njima. U samoći je čovjek najmanje osamljen. Osamljen može biti okružen s ljudima, ali s njima nema povezanosti. Samoća je željena i ona je način života. Tjelesna samoća, vanjska šutnja i sabranost tri su preduvjeta za dobar i zdrav rast u vjeri.

Život posvećen Bogu ne može se razviti bez tjelesne samoće. Ona stvara nevidljivu, ali čvrstu zaštitu prostora i vremena. Šutnja je sigurna i kršćanska oaza mira.

Šutnja je sigurna i kršćanska oaza mira.

U šutnji je moguće slušati i osluškivati. Ona je odmak od buke svijeta. “Teža je umjetnost znati šutjeti od znati govoriti. Šutnja je znak mudrosti i mjera opreza pred grijesima jezika”, rekao je fra Vidović.

Sabranost nas čuva od rastresenosti i usmjeruje naše misli i čuvstva prema Bogu. Bez nje ne može se obaviti niti jedan pobožan čin.

Niti samoća, niti šutnja, niti sabranost nisu nešto što treba biti strano današnjem vjerniku. Danas se nalazimo u buci svijeta, raznih informacija i pritisaka, a duša nam vapi da nađemo prostor koji ćemo osigurati za sebe. “Kako će ti Bog progovoriti ako ne stvoriš nikakve preduvjete da čuješ što ti Božji glas govori?”, rekao je fra Vidović.

Kako će ti Bog progovoriti ako ne stvoriš nikakve preduvjete da čuješ što ti Božji glas govori?

Između ostalog, fra Vidović je istaknuo tri vrlo konkretna ploda samoće: pronalazak samoga sebe, kreativnost, škola slobode.

“Kako ćeš se upoznati ako nisi sam sa sobom?”, pozvao nas je da se zapitamo fra Vidović. Samoća je prvi preduvjet da spoznaš svoje talente, ali i ograničenja te svoju grešnost. U samoći ćeš otkriti koliko si važan u Božjim očima. Lako zaboravimo da smo zaista ljubljena djeca Boža.

Drugi plod samoće jest kreativnost. Samoća je pretpostavka za kreativnost. Sve velike ideje dolaze iz samoće. “Samoća iz kaosa zamršenih pitanja izvuče jasno i neočekivano rješenje”, rekao je fra Vidović. Objasnio je kako nam je duhovnom životu potreban kreativan zanos u kojem ćemo svoju vjeru moći svjedočiti u stvarnosti naših života.

Samoća iz kaosa zamršenih pitanja izvuče jasno i neočekivano rješenje.

Treći plod je škola slobode. Fra Vidović kaže kako na je potreban odmak od uigrane svakodnevice kako bismo spoznali što nas čini neslobodnima. “Samoća nasuči nas “slobodi za” – uči nas da nismo navezani niti na materijalno, niti na odnose koji mogu sprječavati naš rast u vjeri”, rekao je.

“Potreban ti je odmak od svih da bi bio sa svojim Stvoriteljem jer konačan cilj slobode je susret s Bogom”, poručio je fra Vidović. Bog je birao mjesta gdje se susretao s ljudima, a ističu se pustinja, brdo i hram. Sva tri mjesta koja je fra Vidović spomenuo mjesta su samoće.

Pustinja je simbol slobode, mjesto odvojenosti od svijeta – tu duša upravlja pogled u Stvoritelja, rekao je fra Vladimir.

Brdo je bilo mjesto Božje prisutnosti. Vrh planine zahtjeva da čovjek iza sebe ostavi ljude, prošlost i krene ususret Bogu. Taj simbol uspinjanja je vrlo znakovit jer ostavljamo sve što nas je sputavalo, opterećivalo i hrlimo svome Bogu.

Vrh planine zahtjeva da čovjek iza sebe ostavi ljude, prošlost i krene ususret Bogu.

Fra Vidović je rekao kako je treće mjesto susreta s Bogom hram odnosno crkva, kao posebno, sveto mjesto koje je odvojeno od onog profanog, svakodnevnog. U crkvu možeš doći u vremenima slavlja zajednice vjernika, ali i u trenutcima tišine. Tu vrijedi Božje vrijeme koje nema ljudskih ograničenja. “Ona nas u trenu stavi u Božju prisutnost”, rekao je.

Samoća može biti način života, ali i povremeni odmak od svakodnevice. U svakom slučaju, tko svoj život želi oblikovati odnosom s Bogom, treba pronaći mjesto i vrijeme samoće.

U odnosu s Bogom ne može biti ravne linije. “Ako se ne trudimo oko rasta u odnosu s Bogom, doći će do pada”, naglasio je fra Vidović.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje.