Kako to da Bog, koji je sam u sebi odnos ne govori svakome od nas i danas? A što ako govori, a mi smo ti koji ne obraćamo pažnju?
Kako izgleda tvoja molitva? O tome je lijepo znao govoriti prof. Ivančić ističući da mnogi kršćani zapravo misle da mole. Izgovore što misle da treba reći, i misleći da su se tako pomolili napuštaju je.
No, je li to molitva? Nije li molitva razgovor, osluškivanje? Nije li sam Isus rekao da Bog zna naše potrebe i prije nego mu ih kažemo? Nije li to odlika dobrog Oca? Tako, i moleći zapravo često ne čujemo Boga. Olako odustajemo i obeshrabrimo se, umjesto da strpljivo osluškujemo njegov odgovor na našu molitvu.
Osim toga, mnogi se kršćani žale kako ne mogu čuti Božji glas, kako ne mogu razaznati Njegovu volju, a pri tome nisu svjesni svih onih stvari koji ih odvajaju od Boga. Molimo, a i dalje se bojimo, i dalje strepimo kao da nismo molili. Molimo, ali molimo bez vjere. Na neki način za sebe kažemo da smo vjernici, ali živimo kao pogani, kao da ne postoji Providnost i Onaj koji stoji iza našeg postojanja.
Kako stoga ozbiljnije pristupiti molitvi i osluškivanju Božjeg glasa? Možda vam ovaj video pomogne.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.