Koliko cijenimo prijatelje koje nam je Gospodin doveo u život? Odvajamo li vrijeme za njih? Tražimo li ih samo onda kada nam ne ide? Kada smo zadnji put zahvalili za svoje prijatelje ili molili za njih? Ogovaramo li ih ili zazivamo Božji blagoslov na njih?

Mislim da si svi moramo postaviti ova pitanja jer mi se čini da pomalo postajemo sebični u svojim odnosima. Gledajući društvo oko sebe pa i samu sebe čini mi se da puno više “tražimo svoje”, kao da se sve vrti oko nas. Izgubili smo onu istinsku brigu i ljubav za drugog jer nam je naš problem najteži, naša situacija najvažnija, naši osjećaji jedino mjerilo prijateljstva. Nije mi cilj umanjiti probleme koje imate, ni situacije u kojima se nalazite, nego posvijestiti i vama i meni da promislimo o važnosti prijateljstva.

Vjeran prijatelj

Mudri Sirah za prijateljstvo kaže: Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago. Pravom prijatelju nema cijene niti se može izmjeriti njegova vrijednost.Pravi je prijatelj balzam života, nalazi ga onaj tko se Gospoda boji. Tko se Gospoda boji, nalazi prave prijatelje, jer kakav čovjek, takav mu i prijatelj. Sir 6, 14-16

Možemo li mi zajedno s njim reći da smo pronašli u svom životu prijatelja koji je balzam našeg života? Vjerujem da možemo. Ako i ne onda je vrijeme da zamolimo Gospodina da nam pomogne pronaći baš takvog prijatelja.

Možda nam se događa da svaki dan komuniciramo s našim prijateljima, a da ih ne znamo iskreno pitati kako su, događa nam se da odvajaući vrijeme za stotinu nekih obveza i aktivnosti, zaboravimo odvojiti vrijeme upravo za naše prijatelje.

Svi smo se pomalo izgubili u virtualnom svijetu i teško nam je komunicirati s drugima. Počeli smo mjeriti prijateljstvo po tome tko je koga više puta nazvao ili na više poruka odgovorio, a onaj fizički kontakt ostavili smo po strani. Možda nam se događa da svaki dan komuniciramo s našim prijateljima, a da ih ne znamo iskreno pitati kako su, događa nam se da odvajaući vrijeme za stotinu nekih obveza i aktivnosti, zaboravimo odvojiti vrijeme upravo za naše prijatelje.

Nemaš garanciju za sutra

Odgađamo susrete, pozive, poruke za sutra. A tko nam sutra garantira? Sjetimo se koliko puta ti prijateljii bili uz nas kada nam je bilo teško, sjetimo se koliko puta su nas upravo oni saslušali kada smo imali probleme, u konačnici prisjetimo se kako je to prijateljstvo započelo.

Zašto nam je lakše pamtiti loše trenutke i situacije? Zašto nam je lakše otići i raskinuti odnos nego boriti se da to prijateljstvo opstane. Možda zato jer se nismo spremni suočiti s našim slabostima, s našim karakterom, ali i nekim našim maskama koje stavimo u odnosima.

Vlada li u tvome srcu zamjeranje i neopraštanje?

Vlada li u našem srcu zamjeranje i neopraštanje? Sjetimo se da nemaš garanciju za sutra. Danas je prilika da nekoga zamolimo za oprost ili oprostimo onome kome je oprost potreban. Danas je prilika da pitamo svog prijatelja kako je, da odvojimo vrijeme za njega, jer sutra nema garanciju.

Prijatelj i ti

Jesmo li se kada zapitali što želimo  svome prijatelju, odnosno, kakve želje imamo za njega. Možešmo li zajedno sa sv. Tomom Akvinskim izreći te želje: Svaki istinski prijatelj želi svome prijatelju: 1. da postoji i živi; 2. svako dobro; 3. činiti mu dobro; 4. uživati u njegovoj prisutnosti; 5. podijeliti s njim vlastite radosti i žalosti, živeći s njim jednim srcem. 

Neka nam riječi sv. Tome Akvinskog pomognu u ostvarivanju onog istinskog prijateljstva, ali neka nam posluže i kao ispit savjesti da vidimo koliko smo prijatelj svome prijatelju. Ne tražimo od njega ono što ni sami nismo spremni dati, ne dopustimo da nas razočaraju naša očekivanja od odnosa s njima. Sjetimo se što nas je zadnji put u tom odnosu razočaralo i vidimo jesmo li zapravo mi razočarali sami sebe.

Sjeti se što te je zadnji put u tom odnosu razočaralo i vidi jesi li zapravo ti razočarao samoga sebe.

Dragi čitatelji, promislimo koliko se dajemo za svoje prijatelje, koliko vremena odvajamo za njih, sjetimo se kada smo zadnji put svome prijatelju rekli da ga volimo. Možda nam se neke stvari podrazumijevaju, ali je dobro drugoga podsjeti na to. Ne zaboravimo na one koje nam je Gospodin doveo na put jer oni su tu za tebe, dopustimo da nam oni budu Gospodinova produžena ruka. Budimo spremni nositi boli i terete jedni drugih, ali isto tako nositelji radosti jedni drugima.

Neka nam riječi sv. Majke Terezije budu poticaj u tvom prijateljstvu. Prijateljske i utješne riječi mogu biti kratke i sažete, ali njihov odjek nema kraja.