Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine u Hrvatskoj su nastupile brojne promjene. Nova vlast, u cilju provođenja daljnje demokratizacije, pristupila je mnogim ustavnim izmjenama. Donošenje „Božićnog ustava“ 22. prosinca 1990. bio je vrhunac ustavnopravnog procesa na temelju i u okviru kojega su se 1991. godine donosile glavne državnopravne odluke za uspostavu suverene hrvatske države kao subjekta međunarodnoga prava.
Prvi korak učinjen je 25. travnja 1991. godine kada je predsjednik Republike Hrvatske doktor Franjo Tuđman donio Odluku o raspisivanju referenduma u Republici Hrvatskoj za dan 19. svibnja 1991. godine. Dogodilo se to nakon niza neuspješnih pregovora o razrješenju državne krize u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. U Odluci je pored ostaloga točkom 3. određeno da će građani na referendumu moći odgovoriti sa ZA ili PROTIV na iduća dva pitanja:
„Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?“ na plavom listiću
te
„Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?“ na crvenom listiću.
Referendumska pitanja bila su sastavljena na način kojim se otklonila mogućnost tumačenja referenduma separatističkim činom kojim se prekidaju daljnji napori i razgovori o transformaciji Jugoslavije u konfederaciju te otpor pri provođenju odluka referenduma. Prema službenom izvješću referendumu je pristupilo 83,6% glasača od ukupnog broja birača. Na prvo pitanje za suverenost i samostalnost izjasnilo se 93,2%, a na drugo, protiv ostanka Hrvatske u Jugoslaviji 92,2% birača.
Tako su hrvatski građani 19. svibnja 1991. demokratskim putem izrazili svoju volju za državnom samostalnošću čime su ujedno odbačene druge tada ponuđene opcije koje su Hrvatsku dovodile u nepovoljan položaj. Na temelju referendumskih rezultata Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. godine donio „Deklaraciju o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske“ i pokrenuo postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ te postupak za međunarodno priznanje.